Dvije trećine ljudi na svijetu misle da demenciju uzrokuje normalno starenje. Jedna četvrtina njih misli da demenciju ništa ne može spriječiti. Dvije trećine ljudi zaposlenih u sustavu skrbi za starije također misli da je demencija normalan dio starenja. Nije, evo i zašto.
Foto: Pixabay
Međunarodno udruženje za oboljele od Alzheimera (Alzheimer Disease International) nedavno je objavilo izvještaj o “stavovima prema demenciji”. Sve gorenavedene tvrdnje o vjerovanjima oko demencije nisu istinite, a često se propagiraju kao činjenice, donosi theswaddle.com.
Prava istina je da demencija nije normalni dio starenja, a iako nije u potpunosti izlječiva, simptomi su podnošljivi s lijekovima i medicinskim tretmanom.
Demencija označava skupinu stanja karakterizirana s barem dvije ugrožene moždane funkcije (npr. pamćenje i prosuđivanje). Svjetska zdravstvena organizacija tvrdi da je njome zahvaćeno oko 50 milijuna ljudi diljem svijeta. Najpoznatija dementna bolest je Alzheimerova, koja sama po sebi ima 10 milijuna novih slučajeva svake godine.
Sve te brojke dementne bolesti svrštavaju u vrh stanja koje starijim ljudima narušavaju zdravlje i čine ih ovisnima o tuđoj pomoći.
Anketa: Ljudi su neljubazni i nedovoljno informirani o demenciji
Ipak, kako javlja anketa koju je provelo Alzheimerovo udruženje, otprilike 40% ispitanih ljudi misli kako ljudi iz svijeta skrbi ignoriraju ljude s demencijom. Zapanjuje i informacija da je čak 35% ispitanih liječnika često prešuti dijagnozu demencije kod starijih ljudi.
Anketa nije mala. Ispitano je 70.000 ljudi iz 155 različitih država. Iako je demencija sve češća i češća, samo 16% pacijenata redovito ide na preglede, što je problem jer rano uočavanje može smanjiti simptome i osnažiti funkciju mozga.
Izvještaj je problematizirao da jako malo ljudi traži pomoć kada primijete znakove demencije. Jedan od mogućih razloga tomu bio bi i stigma i opće raspoloženje koje u društvu prevladava oko te bolesti. Tijekom ankete, ljudi s dijagnozom u početnoj fazi ovako su govorili o liječnicima/ljudima iz sustava zdravstva i načinu na koji su se odnosili prema njima:
“Moj neurolog me ignorirao kada je govorio o mojoj dijagnozi, razgovarao je samo s mojim mužem”, kazala je jedna.
“Moj neurolog mi je dijagnozu dao kada sam imao 56 godina. Kazao mi je da odem kući i da sredim svoje poslove, te da čekam preuranjenu smrt”, tvrdi drugi.
“Mnogi ljudi iz sustava skrbi mi često ne vjeruju da imam demenciju – to je zlonamjerno i uvredljivo. Pričaju o meni kao da nisam tamo, nikada mi se direktno ne obraćaju”, kazala je još jedna gospođa.
Bolest koja je okružena negativom
No, negativne stavove o Alzheimeru nemaju samo liječnici i medicinsko osoblje, nego i obični ljudi. Čak 57% ispitanih ljudi iz zemalja sa srednjom razinom razvoja kazalo je kako ne bi htjeli skrbiti o svojem partneru ili partnerici ako je dijagnozirana demencija.
“Manjak znanja oko dementivnih bolesti vodi do netočnih zaključaka i pretpostavki. One utječu i na samog pacijenta, ali i na njihove obitelji. Ljudi ne razumiju moć negativnih stereotipa.
Ovaj izvještaj je dokaz da stigma oko demencije postoji na svakom koraku, iako se prezentira kao da je nema”, kazala je Annie Bliss iz ADI-ja.
U zaključku izvještaja se navodi kako stručna javnost i mediji moraju raditi u službi istine i protiv mitova o demenciji, bolesti koja ima fizički, psihički, društveni i ekonomski element ne samo na pacijente, nego i na ljude koji skrbe o njima, te njihovim obiteljima.
Jedan od načina bio bi prihvaćanje simptoma. Umjesto da nekome tko pokazuje simptome doktori kažu “to vam je tako u starosti”, trebali bi ih slati na preglede jer rana dijagnoza itekako može pomoći. Također, pacijente treba ojačati da samostalno mogu isplanirati budućnost i da se njihov glas mora čuti koliko god do njega bilo teško doći.
