Umirovljenički život može biti bogat: Dovoljno je uvesti samo nekoliko promjena
Umirovljenički život nije samo zbrajanje novčića, tvrdi američki životni trener Joe Casey. On savjetuje ljudima koji odlaze u mirovinu da budu kreativniji i počnu se baviti stvarima kojima su oduvijek htjeli. Razgovor s drugima riješit će problem usamljenosti.
Foto: Youtube screenshot
Kada većina ljudi razmišlja o mirovini, prvo na što pomisle jest koliko će novca dobivati i hoće li im to biti dovoljno za lagodan život. No, umirovljenički život je puno više od prevrtanja svakog novčića dvaput. Barem tako tvrdi životni trener Joe Casey, koji savjetuje rukovoditelje kako planirati odlazak u mirovinu, a i autor je knjige: “Pobijediti u igri umirovljenja: Kako nadmudriti devet sila koje nastoje ukrasti vašu sreću”.
– Puno ljudi s kojima radim, kad ih pitam nakon što odu u mirovinu što im nedostaje, često govore o nedostatku osjećaja izazova koji su dobili od svoje karijere. Žele pronaći različite načine da nadomjeste taj smisao u novim nastojanjima i aktivnostima. Dosada je vrlo stvaran problem za ljude koji napuštaju dinamičnu, zanimljivu karijeru. Ono što mi povjeravaju jest da se užasavaju dosade. Ne čujem to često u svom trenerskom poslu koji obavljam. Ljudi su obično neustrašivi, ali kada govore o mirovini, nisu sigurni kakva će im biti dinamika života, rekao je Casey u intervjuu za Brink.
Istaknuo je kako je jedna od tajni lakšeg svladavanja dosade jednostavno ostati znatiželjan i otvoren za nove stvari. Zvuči jednostavno, ali mnogima koji su svoje karijere izgradili na uskom području rada, to je izrazito teško. Casey smatra da je potrebno izaći iz zone komfora, jer nitko ne prestaje “rasti” kad ode u mirovinu.
– Što je netko veći stručnjak, to mu je teže raditi nove stvari, jer nije navikao griješiti i učiti iz toga. Kao što znamo, kada isprobavate nešto novo, nećete biti dobri u tome odmah. Ali ako se prihvatite nečega što zahtijeva određeni napor, nečega što vas zanima, možete s vremenom razviti kapacitet, ali morate si dopustiti da budete početnik da biste započeli nešto novo, tvrdi ovaj životni trener.
Bavite se nečime
Savjetovao je bavljenje hobijima ili volontiranjem. Potonje bi moglo na neki način riješiti drugi problem koji se javlja u mirovini. To je usamljenost. Nema više onog “šušura” na radnom mjestu. No, ljudima u mirovini najviše nedostaju kolegijalnost, ali i status.
– Status je velika stvar. U američkoj kulturi, jedno od prvih pitanja kada nekoga upoznate je: “Čime se bavite?” Smatram da se ljudi u prijevremenoj mirovini ponekad bore s tim. Ali, s vremenom pronalaze načine da više govore o sadašnjosti, na temelju novih stvari kojima se bave, tvrdi Casey.
Istaknuo je da su se mnogi ljudi koje je upoznao počeli baviti poslovima koji pomažu drugim ljudima i doprinose zajednici, ali uglavnom ne odstupaju od onoga što su radili tijekom svoje profesionalne karijere. Casey ističe da je to, prema studiji Genea Cohena sa Sveučilišta George Washington “kreativnost s malim slovom k”. Po njegovoj teoriji “kreativnost s velikim k” se ogleda u dosljednom bavljenju umjetnošću. To, pak, ima brojne pozitivne učinke na zdravlje i društveni život. Casey dodaje da bi se muškarci koji odlaze u mirovinu trebali ugledati na žene.
– Smatram jest mnogi moji muški klijenti mogu puno naučiti od žena, koje imaju raznolikiji društveni sklop i sklone su razmišljati o sebi izvan svog posla. Čak i ako su imali vrlo uspješne karijere, imaju raznolikiji osjećaj za sebe i svoj identitet, koji je manje umotan u njihovu profesionalnu ulogu jer vide sebe mnogo šire. Za muškarce, kada nemaju posla, to ponekad može biti stvarno veliki udarac, ističe Casey.
Pozitivan stav produljuje život
Kako bi život u mirovini bio što kvalitetniji, daje tri savjeta. Prvi je da skori umirovljenici više aktiviraju desnu stranu mozga i prema umirovljenju gledaju na holistički način, odnosno da uključe maštu te se pokušaju posvetiti stvarima koje su oduvijek htjeli raditi, ali za to nisu imali vremena.
Casey predlaže i razgovore s vršnjacima i onima koji su se već umirovili. Tako bi osoba koja ide u mirovinu mogla vidjeti kako drugi o tome razmišljaju i kroz što su sve umirovljenici prošli. Iz toga se svašta može naučiti, ali i spoznati, tako da su razgovori čak i priprema za sljedeću Caseyevu sugestiju – planiranje mudrog starenja.
Naime, način na koji razmišljamo o starenju utječe i na biološko starenje na staničnoj razini. Profesorica s Yalea, Becca Levy, otkrila je da oni koji pozitivno gledaju na starenje žive u prosjeku sedam i pol godina dulje. Ista stvar je i s osjećajem svrsishodnosti. Ako ga osoba ima, živjet će sedam godina dulje.
– Radi se o ponovnom angažmanu, promjeni načina na koji vidite to vrijeme i činjenju stvari koje ste oduvijek željeli. Netko mi je nedavno rekao da su vam potrebne tri stvari da biste vodili sretan život: trebate nekoga koga ćete voljeti, nešto za raditi i nešto čemu se možete radovati. Ako na taj način razmišljate o svojoj mirovini, možete razviti prilično zanimljiv život, zaključio je životni trener Casey.
