Umirovljenici za svinjsku mast, a unuci za avokado – tko koga treba učiti o zdravoj ishrani?
Popularni lanac brze hrane Mc’Donalds najavio je uvođenje dostave hrane u Hrvatskoj u siječnju ove godine. Razveselilo je to mnoge, a većinom mlađe od 30, koji se najviše koriste uslugama fast food restorana. Ipak, velik broj mladih ne konzumira takvu hranu, već se okreće globalnim trendovima zdrave ishrane i aktivnog načina života. Kada je riječ o nekim trendovima u prehrambenoj industriji, gastronomiji i nutricionizmu, stariji bi se mogli ugledati na svoje unuke, tvrde stručnjaci. Ipak, unuci ne bi pogriješili kada bi se hranili povrćem i voćem iz bakinog vrta, umjesto onoga označenog naljepnicom “eko” ili “bio” koje je moguće kupiti u velikim trgovačkim lancima.
Foto: pixabay.com
Pitali smo umirovljenike postoje li zdrave prehrambene navike koje danas većina mladih smatra izumrlima, a ne bi im škodilo da ih uvedu u svoju svakodnevicu. Zanimalo nas je što misle stari, a što mladi, o hrani koja se konzumirala nekad i danas. Uz porast popularnosti brze hrane među mlađim generacijama, istovremeno na društvenim mrežama raste broj fotografija zdrave i organske hrane. Mladi ljudi – točnije, milenijska generacija u koju spadaju svi rođeni od sredine osamdesetih do kraja devedesetih godina – za razliku od svih prethodnih generacija, troše više novaca na hranu nego na odjeću, a gotovo ih 50 posto za sebe tvrdi da su gurmani. Jesu li u pravu i tko više zna o zdravom načinu životu – umirovljenici ili njihovi unuci?
Mi smo se u mladosti puno zdravije hranili. (Đurđica Novak, umirovljenica)
Moje djetinjstvo je bilo bogato ugljikohidratima – kruh, krumpir, tijesto, svinjska mast. Ali smo istrčali sve što smo pojeli. Danas je ishrana raznovrsnija, ali puna kemije. Nisam sigurna što je kvalitetnije. (Nevenka Brdarić, umirovljenica)
Foto: pixabay.com
Organska hrana bez umjetnih dodataka, nekonzervirano povrće i voće, meso iz domaćeg uzgoja i namirnice ekološkog podrijetla tijekom posljednjeg desetljeća dobili su na vrijednosti zahvaljujući generaciji Y, takozvanim millennialsima, koji su popularizirali zdravu prehranu dajući joj na važnosti objavama fotografija zdravih obroka na svojim Facebook i Instagram profilima. Isto tako, na društvenim mrežema „promoviraju“ aktivan način života i fizičku aktivnost, pa je tako sve veći broj blogera i vlogera koji objavljuju fotografije i video sadržaj s treninga, raznih sportskih natjecanja i iz teretane.
Joseph Coughlin, autor koji se u svojim tekstovima već dugi niz godina bavi temom dugovječnosti i proučava (među)generacijske trendove, za Forbes piše o „zdravoj opsesiji zdravljem“ kao novom trendu koji se pojavio među generacijama rođenima krajem prošlog stoljeća, takozvanim millennialsima. Coughlin tvrdi kako će upravo te generacije omogućiti kvalitetniji život onim starijima i kaže kako će ih na neki način naučiti zdravlju i pravilnom životnom balansu. Osim prehrambenih navika koje bi stariji trebali preuzeti od svoje djece i unuka, on navodi još nekoliko područja života koja će omogućiti svojevrsnu revoluciju u načinu na koji umirovljenici provode svoje vrijeme.
Mislim da se, barem u mojem dječačkom dobu, kvalitetnije i raznovrsnije hranilo, dakle i zdravije, nije bilo raznih ‘E’ dodataka u hrani u ovoj količini. Kruh i pekarski proizvodi su bili ukusniji i kvalitetniji, bilo je tu, kako kaže Nada, i kruha i masti, pašteta (Gavrilović u crijevu), pohanog kruha, domaćih jajca, sira, hrenovki, popara, mlijeka, marmelade s putrom, čvaraka… Za ručak obavezna juha, ali od pravog mesa, a ne instant. Jednom tjedno obavezno riba (šaran), razna variva od graška, mahuna, grah i repa, pohani šnicleki, hladetina, žganci sa čvarcima, s mlijekom, s kiselim mlijekom. Evo, sad kad ovo pišem, sjećam se bakine hrane. Ogladnih odmah. Da, mislim da se bolje i zdravije hranilo nekada. (Ratko Milisavljević, umirovljenik)
Foto: pixabay.com
Evo kako bi millennialsi mogli omogućiti kvalitetniji život po umirovljenju za svoje roditelje, koji pripadaju takozvanoj baby boom generaciji, prema Coughlinu. Nije riječ samo o kvalitetnoj ishrani, već općenito o zdravom načinu života.
Kao prvo, Coughlin ističe želju mladih za fleksibilnošću na radnom mjestu koja sve više utječe na situaciju na tržištu rada, što omogućuje svim generacijama da više rade od kuće, a manje vremena provode u uredu. Baby boom generacije bliže se umirovljeničkim godinama, pa i njima odgovara da više vremena provode kod kuće ili vani, kao i da si prilagođavaju radno vrijeme prema individualnim potrebama i mogućnostima. Fleksibilnost rada može podrazumijevati smanjenje radnog vremena (primjerice, s punog na pola radnog vremena) što ljudima u srednjoj dobi omogućuje lakši prijelaz iz statusa radnika u status umirovljenika. S druge strane, baby boom-ersima takva fleksibilnost omogućuje da više vremena posvete svojim roditeljima koji su već umirovljeni.
Prehrana je individualna stvar i onaj koji drži do sebe i želi imati energije potrudit će se da jede što zdravije i raznovrsnije, što globalna i lokalna tržišta danas nude. Sve ovisi o tome koliko je ljudima stalo do toga kako se hrane. Pitanje je individualne, ali posljedično i opće svijesti. (Antonija Matek, 22)
Foto: pixabay.com
Millennialsi, naravno, nisu prva generacija koja uvodi zdrave navike u svoju svakodnevnu rutinu. Baby boom populacija „izmislila je“ aerobik, jogging i razne odjevne komade specijalizirane za vježbanje i fizičku aktivnost. Ipak, milenijska generacija zdravlje stavlja na prvo mjesto i ono uvelike utječe na njihovu listu prioriteta kada je riječ o kuhanju, kupnji namirnica i općenito, definiranju zdravog života.
Nije bilo za doručak salamica, za užinu puding. Jelo se domaće i kuhano. Ujutro žganci i bijela kava. Druga vremena, tempo života drugačiji, i da, mame kad dođu s posla kasno popodne nekaj odmrznu i ‘na brzaka’ slože. Ja sam baka, čuvam dva mala unuka i bo’me kuham i kelj i zelje i gulaše, a oni se navikli jest “sa žlicom”. Djeca jedu ono što in dajete… A mi smo jeli kaj smo imali. Nekad me veselilo, kruh, mast i šećer, a danas bi mislili, gle luda baba kaj ti jede. Barem nije bilo aditiva i drugih štetnih sastojaka da nešto može stajati od konzumacije mjesecima. Mijesilo se i peklo. Zdravo, domaće… (Đurđa Pokupec, umirovljenica)
Američki restorani brze hrane kao što su Applebee’s, Buffalo Wild Wings i Hooters, koje navodi Coughlin, promijenili su ponude u svojim cjenicima upravo zahvaljujući pritisku mlađih generacija koje zahtijevaju zdravije menije, hranu s manje masnoća i bez umjetnih pojačivača okusa. Prehrambena industrija prilagođava se zahtjevima tržišta, i to s fokusom na mlađe generacije među kojima ima najviše potrošača, što za rezultat ima uvođenje zdravih namirnica u obroke koje nude i povećanje količine „zdrave“ hrane u ponudi. Baby boom generacija u zapadnom svijetu bila je ta kojoj je kupnja brze hrane, nedugo nakon što je ušla na tržište, postala svakodnevna rutina. U Hrvatskoj je situacija ponešto drugačija budući da je tržište u blagom zaostatku, pa posljedično i navike kupaca. Ipak, i hrvatska mladež sve se više odmiče od nezdravih namirnica te prati globalne trendove koji se šire brže nego ikada putem društvenih mreža. Za pretpostaviti je da će Hrvatska „preskočiti“ jednu generaciju kada je riječ o prehrambenim navikama – i to onu potpuno opsjednutu fast food-om, hamburgerima i gaziranim pićima.
O da, danas ti je dostupno svašta, osobno sam bila više gladna nego sita. Ponekad kupljen mesni doručak – narodno veselje. Jeli su se mast i kruh, pa šećer na to (ako je bilo), grah i špekec glavne namirnice – bilo najjeftinije. Mislim da je generacija 50-ih bila puno zdravija, bar do rata. Moja majka svaki dan kuhala variva kao kelj, poriluk i slično. Bez mesa, meso eventualno nedjeljom. (Nada Solenički)
Foto: pixabay.com
Najvećom promjenom koju su millennialsi uveli Coughlin smatra onu koja se tiče same definicije zdrave prehrane. Dok se u prošlosti zdravlje smatralo samo „stanjem bez bolesti“, kaže, danas ono znači puno više. Kvaliteta života danas je prioritet potrošača, ali i tržišta koje im se prilagođava. Vježbanje, zdrava hrana i iskustva koja doprinose psihičkom zdravlju ili promoviraju zdrav život, emocionalnu uravnoteženost i društvenu povezanost, u današnje vrijeme čine cjelinu koja označava pojam „zdravlja“. Za razliku od onog prethodnog, ovaj pristup na zdravlje gleda pomalo holistički, na kakav bi se mogli ugledati roditelji millennialsa koji većinski pripadaju baby boom generaciji, tvrdi Coughlin.
Mislim da je hrana prije bila nutritivno vrjednija, jer je bila manje prerađena, prirodnija, dok je danas sve prerađeno, samo kako bi se produljio rok trajanja, a time se gubi vrijednost, hranjivost i zdravlje. Mislim da je prije bilo bolje, da se zdravije hranilo. A što se tiče toga koliko je važna zdrava ishrana, mislim da je ostalo isto – tko hoće, pazit će. Tko neće, neće. Svejedno, i oni koji danas paze, jedu sigurno nezdravije nego što je to bilo nekad. Iako se danas više trude oko promidžbe tog zdravog načina života. To je ipak sve samo marketing, jer ti proizvodi koji se reklamiraju kao zdravi su gori od nekih prirodnih masti, za koje se danas spominje da su loše. (Natalia Biberica, 20)
Trendovi vezani uz hranu mijenjaju se zajedno s generacijama. Svakih nekoliko godina pojavi se novo istraživanje koje dokazuje dobrobiti namirnica koje smo dosad smatrali štetnima i obrnuto te tako promijeni dio definicije pravilne ishrane. U svakom slučaju, treba jesti raznovrsno i uravnoteženo te konzumirati što je više moguće hrane iz domaćeg uzgoja. Što se tiče generacijskih razlika, možda bi bilo najbolje da unuci dio prehrambenih navika preuzmu od svojih baka i djedova, a kada rade tost s namazom od avokada ili sličan obrok na koji starije generacije nisu navikle, da ponude i njih – možda im se svidi!
