Stručnjak za starenje: “Moramo se prestati zavaravati i moramo imati iskren razgovor o starenju”
Napredak u znanosti i u sektoru javnog zdravstva povećavaju prosječnu čovjekovu dob, ali tu ne staju. Usporedno s povećavanjem očekivane životne dobi rade i na osiguravanju što bolje kvalitete života u starijoj dobi ljudima diljem svijeta. Dr. Ezekiel Emanuel donosi nekoliko mudrosti o starosti i starenju.
Foto: Pexels
Od zalaganja za pristupačne zdravstvene cijene za starije ljude do protivljenja legalizaciji eutanazije, dr. Ezekiel Emanuel djeluje već dugi niz godina u području “starenja”.
Predsjednik je odjela za medicinsku etiku i zdravstvene politike na Sveučilištu u Pennsylvaniji i globalno je poznati onkolog i bioetičar. Autor je i suradnik mnogim medijima diljem svijeta, a glavnina fokusa i djelovanja može mu se svesti na pokušaje kako poboljšati kvalitetu života starijih ljudi. Prvi korak je, kaže, – moramo imati iskren razgovor o starenju.
U intervjuu koji je dao za nextavenue.org iznio je svoja zanimljiva razmišljanja o starosti i starenju.
“Nakon 75. godine prestajem ići kod liječnika”
U nedavnom članku kojeg je objavo rekao je kako je 75. godina zadnja u kojoj ćete prestati raditi zdravstvene intervencije na svom tijelu. Kazao je:
“Jednom kad napunim 75 godina, moj pristup zdravlju će se totalno promijeniti. Neću aktivno prekinuti svoj život, ali ga neću ni pokušati produžiti.”
Zašto je tome tako i zašto je odabrao baš 75 godina, doktor Emanuel odgovara ovako:
“Postoji pet ili šest različitih kriterija. Prvo – mene zanima samo kvaliteta života, ne kvantiteta. Pravo pitanje tada postaje ‘zašto kvaliteta života počinje opadati’?
Bilo mentalno ili fizički, granica od 75 godina vrlo je važna. Nakon nje, u prosjeku, i fizički i mentalni aspekti naših bića prirodnim procesom počinju usporavati”, napominje doktor.
Ističe kako je sasvim miran s činjenicom da će nakon 75. godine njegov život postepeno postajati sve pasivniji te navodi kako se može sjetiti tek nekolicine ljudi koji su nakon 75. godine napravili nešto kreativno ili produktivno u pravom smislu tih riječi: Michalangelo, Benjamin Franklin, Goethe i Verdi.
“Previše smo fokusirani na što dulji život”
Doktor je mišljenja kako smo previše fokusirani na što dulji život i da se zavaravamo “divnoćom” iznimno dugog života. Dodao je kako vjeruje da marketinška industrija u tome igra veliku ulogu, prikazujući nam konstantno nasmiješene 85-godišnjake kao nešto vitalno, mlado i poželjno.
“Pokazuju jako otporne stare ljude kako planinare, pokazuju 80-godišnjake koji skijaju, voze motocikle… Ne kažem ja da ti ljudi ne postoje, ali postoji i druga strana medalje koju skrivaju”, priča doktor.
Marketinška industrija vam neće pokazati koliko ljudi te dobi nisu u stanju samostalno se ustati, koliko je ih je po domovima za nemoćne i koliko ih sjedi u vegetativnom stanju. Upravo zbog toga ljudi imaju distorziranu sliku starenja, kaže doktor Emanuel.
“Treba nam točan prikaz života u 80-im i 90-im godinaama. Mnogi, rekao bih velika većina, svjedočit će vam da nije sve tako divno i krasno. Kao društvo smo navikli brojati brojke (što više dana na planetu), a ne znamo kako brojati kvalitetu”, kaže dr. Emanuel.
“Moramo imati iskren razgovor o starenju”
Lako je ustvrditi da na svijetu postoji trend senzibilizacije prema svim dobnim, odnosno age-friendly skupinama. Sve različite skupine se pokušavaju zaštititi i maksimalno izbjeći bilo kakva diskriminacija, pa tako i dobna. Ipak, doktor ima drugačiju sliku:
“Naravno da imamo različit spektar ljudi. Ali svi će kad tad ostariti i shvatiti da to uopće nije lagan posao. To će vam reći i prosječni umirovljenik, to će vam reći i neki ispod i iznad njega. Svima će se to dogoditi s različitim brzinama i svi će to morati iskusiti na svoj način. Ne smatram da je to dobna diskriminacija, prihvaćanje ovoga je prvi preduvjet za ozbiljnu raspravu o starenju” priča dr. Emanuel.
Dodaje kako ne stagniramo, nego se još dodatno udaljavamo od prave slike starosti:
“Mislim da se općenito kao društvo udaljujemo od iskrenog razgovora o starenju. Ne želimo prihvatiti činjenice, bojimo se istine, a svako drugačije mišljenje ćemo napasti optužbama za diskriminaciju ili ageism”, zaključuje dr. Emanuel.
