Stručnjaci za palijativnu skrb poručuju Vladi: ‘Umirući ne mogu čekati’
Palijativna skrb u Hrvatskoj slabo je razvijena. Nacionalni program za razvoj palijativne skrbi čeka se već pet godina. Udruga ‘Krugovi’ izradila je zagovarački dokument za unaprjeđenje palijativne skrbi, a na hitno djelovanje ukazali su i na nedavno održanom okruglom stolu. Resursi palijativne skrbi kod kuće, ali i u ustanovama su nedostatni, kao i palijativni timovi. Isto tako, u Hrvatskoj postoje samo dva hospicija.
Petra Klasić iz udruge Krugovi | Foto: Canva/Krugovi
Hrvatskoj nedostaje adekvatna palijativna skrb. Centar za edukaciju, savjetovanje i humanitarno djelovanje ‘Krugovi’ s partnerima je izradio zagovarački dokument o unaprjeđenju palijativne skrbi. Cilj im je potaknuti donošenje novog Nacionalnog programa za razvoj palijativne skrbi, o čemu smo pisali ovdje. Na tu temu su nedavno organizirali i ‘okrugli stol’ za koji su sjeli brojni stručnjaci. Hitno djelovanje za dostojanstvenu starost i palijativnu skrb agenda je pod kojom su se okupili.
Postoje samo dva hospicija, u Rijeci i Splitu
– Zagovaramo da se u bolnicama formiraju palijativni odjeli kako bi se na njima mogla organizirati sveobuhvatna skrb, gdje bi bližnji mogli boraviti uz bolesnika, osoblje sustavnije educirati, a volonteri biti prihvaćeni kao dio tima koji pruža podršku. Na smrt ne treba gledati kao na neuspjeh medicine i odustati od svakog oblika pomoći i podrške. Svakodnevno svjedočimo koliko se
bolesnicima i njihovim obiteljima može olakšati, ako znaju da uvijek imaju nekoga koga mogu nazvati i tko će biti tu uz njih. Smrt je dio života, kaže Petra Klasić iz Krugova.
Dostupnost palijativne skrbi u Hrvatskoj još uvijek je nedovoljna. Resursi su nedostatni, bilo da se radi o skrbi u vlastitom domu ili u ustanovama. Za skrb u vlastitom domu sustav osigurava podršku mobilnih palijativnih timova koji se sastoje samo od liječnika i medicinske sestre. Trebali bi imati barem još i socijalnog radnika, psihologa, duhovnika i volontera. U Hrvatskoj postoje samo dva hospicija, kao specijalne ustanove za smještaj palijativnih bolesnika, u Rijeci i Splitu. Palijativna skrb je puno dostupnija u većim gradovima poput Zagreba, Rijeke, Splita, Pule, dok su ruralna i manje razvijena područja često zapostavljena.
– Posljedice nepostojanja adekvatne palijativne skrbi su povećana patnja bolesnika, jer nemaju pristup adekvatnom ublažavanju boli, povećan teret na obitelji jer moraju preuzeti većinu brige o svom bolesnom članu često bez dovoljno znanja, podrške i psihološke pomoći te preopterećenost hitnih službi, jer bolesnici često završavaju na hitnim prijemima, poručuje Klasić.
Iz Ministarstva zdravstva nema odgovora
Potrebno je više ulaganja u infrastrukturu, edukaciju medicinskog osoblja i sustavnu organizaciju kako bi se omogućila dostojanstvena skrb za najranjivije pacijente i olakšala situacija njihovim obiteljima, zaključak je i s okruglog stola.
Nacionalni program razvoja palijativne skrbi za tekuće razdoblje nije donesen, što otežava razvoj palijativne skrbi, kao i planiranje financijskih i ljudskih potencijala. Palijativnu skrb, poručuju, treba podići na razinu europskih standarda. Zagovarački dokument za donošenje nacionalnog programa poslali su i resornom ministarstvu i saborskim kubovima, ali zasad odgovora nema.
– Zadnja informacija je bila 2023. kada je državni tajnik pri Ministarstvu zdravstva, Tomislav Dulibić, potvrdio da je plan razvoj izrađen. Trebao je ići u savjetovanje te početkom 2024. godine biti donesen za razdoblje do 2028. godine, no još ga nema. Nema niti informacija gdje je zapelo. Na okruglom stolu stručnjaci su se složili da je sramota da jedna europska država ne može donijeti plan. Oni za koje je Nacionalni program namijenjen zbog odgađanja ga možda neće ni dočekati živi… . Ušli smo u petu godinu bez nacionalnog programa. Tražimo brzo i javno obećanje i donošenje Nacionalnog programa za razvoj palijativne skrbi… Umirući ne mogu čekati. Donesite program kako bi im stručnjaci, volonteri i obitelji mogli pomoći, kaže Petra Klasić.
Palijativna skrb ovisi o udrugama i volonterima
– Na terenu je prijavljena neprimjerena komunikacija prema pacijentima i članovima obitelji, nedostatak zajedničkog planiranja skrbi, praćenja i pružanja podrške pacijentima, poteškoće u ostvarivanju prava na zdravstvenu njegu u kući, nedostatak timske suradnje i komunikacije između stručnjaka u istoj ustanovi, ali i između sustava zdravstva i socijalne skrbi, nedovoljnu educiranost profesionalaca, nedostatak stacionarnog zbrinjavanja pacijenata kojima je potrebna posebna skrb i ostalo, zaključili su stručnjaci.
Da nema udruga, volontera i radnika koji osjećaju strast prema ovom pozivu, palijativna skrb ne bi funkcioniirala ni u ovoj mjeri kakvu imamo sada. Stručnjake u palijativnim timovima potrebno je dodatno stimulirati i educirati za rad u palijativnoj skrbi. Nedostaje pritom kadra iz medicinskih struka i socijalnog rada. Ne samo da treba uložiti u edukaciju liječnika, medicinskih sestara, volontera i ostalih stručnjaka u timu, dodaju, već osmisliti i način motiviranja i zadržavanja kadra u palijativnoj skrbi kao posebno teškom području rada. Osim ulaganja u infrastrukturu, potrebna je i edukacija medicinskog osoblja. Hrvatska se tu, poručuju, treba više oslanjati na sredstva iz europskih fondova.
– Primjer za to je drugi švicarsko-hrvatski program suradnje gdje je Program palijativne skrbi jedan od četiri programa koji se financiraju. Iz tog fonda 85 % se financira iz švicarskog doprinosa, a 15 % je nacionalnog sufinanciranja. Od europskih fondova, ovisno o projektu, sredstva se mogu koristiti za edukaciju, infrastrukturu, opremu ili razvoj novih modela skrbi, zaključuju iz udruge Krugovi.
Učlanite se u mirovina.hr Viber grupu i budite u toku sa svim najbitnijim vijestima za umirovljenike. Pridružiti se možete klikom na link.
