Stručnjaci: Bolje starije ljude pustiti da umru doma u miru, nego da zadnje dane provode u bolnici
Starijim ljudima koji se bliže kraju svog života trebamo omogućiti mirnu i dostojanstvenu smrt u privatnosti svoga doma, kažu stručnjaci. Naravno, ako im treba hitna pomoć – ispravno ih je odvesti u bolnicu. Problem nastaje kada se taj posjet bolnici oduži na nekoliko dana ili tjedana, kada eventualni tretmani njihovim obiteljima daju samo lažnu nadu…
Foto: Pixabay
Stručnjaci kažu kako ljudi prečesto slabe pacijente koji su pred kraj života dovodimo u bolnicu kako bi primali lijekove koji daju lažnu nadu i bili podvrgnuti operacijama koje, u najboljem slučaju, obitelji daju lažnu nadu. Kažu kako time samo produljujemo proces umiranja.
Analiza humanitarne udruge Marie Curie za smrtno oboljele kaže da prosječna osoba provedene puna 23 dana u bolničkom krevetu u zadnjoj godini svoga života, a da u toj godini bolnicu posjete više od nekoliko puta.
Britanska služba za zdravlje (NHS) razvila je sistem kojemu je cilj poštediti takve pacijente agresivnih tretmana, a planovi već postoje da se uvede i u Škotskoj.
Četrdeset posto ljudi ne želi da ih se spašava pred smrt
Calvin Lightbody, konzultant za hitne slučajeve u Hairmyres bolnici u Škotskoj, nedavno je snimio internet radio emisiju pod nazivom “Zašto je ovaj umirući pacijent u mojoj sobi za oživljavanje?”, kako bi potaknuo raspravu o ovom problemu. Znamo, tema nije ugodno, ali i o tome se mora pričati.
U njihovom zdravstvenom sustavu, pacijent može odabrati do koje mjere će se doktori ići da mu spase život. Kod njih se to zove napredni plan brige, a dizajniran je kako bi doktori znali postupati prema naputcima pacijenta koji se možda u tom trenutku više ne može izjasniti o svojim željama.
Četiri od deset takvih pacijenata odabiru da im doktori niti ne pokušaju spasiti život ako prijeđu točku da više ne mogu donositi odluke o svojem zdravlju.
Robin Taylor, stručnjak za respiratorni sustav, osmislio je novi sistem nakon što je jednom od svojih pacijenata morao raditi mukotrpne testove krvi dok je ovaj umirao, a sve zbog sile zakona. Njegovi kolege su se protivile, ali taj pacijent nije potpisao nikakav plan brige te je prema zakonu liječnik morao napraviti sve, iako je cijeli proces bio uzaludan i nepotrebno je nanio bol pacijentu u zadnjim trenutcima njegovog života.
Stručnjaci misle kako je nekad bolje ne učiniti ništa
Stručnjaci se slažu kako trenutačno postoje “perverzni” mehanizmi kojih se liječnici moraju pridržavati, a ne idu nikome u korist:
“Protokoli koje mladi doktori moraju poštivati postoje, a strah od toga da ih ne provedu rezultira time da ispostave njegu koja tehnički nije pogrešna, ali u kontekstu kraja nečijeg života je zapravo jako štetna”, kaže Robin Taylor.
Dr. Lightbody kaže da iz dana u dan u bolnice dovode pacijente koji imaju maksimalno dva tjedna života u njima. Spomenuo je kako mnogo ljudi neposredno prije smrti razvije infekciju u plućima:
“Morate umrijeti od nečega, a infekcija u plućima jedan je od najčešćih načina. Jednom kada nazovete hitnu službu, oni će pacijenta odmah početi tretirati s nečim što će mu neznatno produžiti život, a drastično ga otežati u posljednjim trenutcima”, rekao je.
Kaže kako su neki pacijenti, ali i obitelji toga već svjesni:
“Vidio sam puno toga i mogu vam reći da imam mišljenje što je dobra, a što loša smrt. Želite li se oprostiti od svojih najmilijih u miru s dignitetom, ili u javnoj instituciji poput bolnice, koja je okružena bolesnim i zbunjenim ljudima, bliještećim svjetlima i doktorima koji hodaju amo-tamo s iglama u ruci?”, dodao je.
U novom sistemu, pacijent će sam odabrati koju razinu “spašavanja” želi u posljednjim trenutcima svog života. Iako se čini kontradiktornim, smanjena razina liječničkih intervencija može pružiti mirniju i dostojniju smrt.
