Sisačka liječnica otkrila zašto tvrdi da nam je zdravstvo ‘za k’: ‘Zovu me nadređeni…’
Sisačka urologinja Mirjana Livojević objasnila je zbog čega misli da nam je zdravstvo ‘za k’. Govorila je o podobnosti, dugim listama čekanja, devastiranoj primarnoj zdravstvenoj zaštiti i nedostatnom broju specijalizanata. Poručila je vladajućima da ne tjeraju mlade liječnike iz Hrvatske.
Liječnica Mirjana Livojević | Foto: HRT
Mirjana Livojević je liječnica iz Siska i zvijezda prosvjeda kojeg su mladi liječnici održali 24. rujna. Ona je nosila transparent “Zovite urologa. Zdravstvo nam je za k****”, a onda je došla za mikrofon i očitala bukvicu ministru zdravstva Viliju Berošu i premijeru Andeju Plenkoviću, piše Teleskop. Isto je poručila i gostujući u emisiji Nedjeljom u 2.
– Živimo u Hrvatskoj i poštapalica “da je nešto u k” je općepoznata. Ja se 12 godina bavim zdravstvom, radim u nekom području zdravstvene zaštite i sve što smo dobivali od naše zdravstvene administracije je bilo “za k”. To je jedini način da u jednoj rečenici sve sumiram, rekla je Livojević.
Manje stanovnika, više liječnika, dulje liste čekanja
A onda je prešla na opisivanje svakog pojedinačnog problema. Jedan od istaknutih su i liste čekanja. Dnevnik.hr piše da je na listama čekanja više od 1,4 milijuna građana. Na ultrazvuk dojke se čeka između 30 i 357 dana, za magnetnu rezonancu mozga do listopada sljedeće godine, a za pregled kod dermatološkog onkologa do srpnja 2023. Ponekad liste produlje “padobranci”, odnosno oni koji mimo liste, zahvaljujući poznanstvima i “plavim kuvertama” ranije dođu na red. Stanković je pitao sisačku urologinju dobiva li i ona takve zahtjeve.
– Redovito me zovu. Ne moji prijatelji, nego moji nadređeni: “Pogledaj ovog i ovog jer je to moj stranački kolega.” Ili: “Joj, znaš, on ti je neka funkcija ovdje”. Ne zanima me. Vidite da nisam baš sramežljiva. Ja im kažem: “Može, pogledat ću, ali će čekati svoj red kao i svi drugi”. Za mene je to pacijent. Ja se neću dati uvlačiti u kaljužu, rekla je Livojević.
https://www.facebook.com/100063635523985/videos/473646874784263/?__cft__[0]=AZXR5yylZl32p595Ije_Btzmnvio4N8xEJl-hj5BgE5gRKiswhRAXcMO4CShsb–4v60G6doJntexjZiqDIRNCzkKsMMRuasLC6q9ND7qyIR95bMbbESw82OBaUTxnuFo3TnREIR7_RCfqHtx-dya0-d
Tvrdi da je jednako netransparentno i dobivanje specijalizacija u njenoj bolnici te da se to “omogućuje onima podobnima, koji slušaju šefove bez pogovora”, zbog čega su prosvjedovali prije šest godina. Kaže i da je primarna zdravstvena zaštita devastirana, poglavito zbog toga jer nema tko zamijeniti liječnike koji idu u mirovinu.
– Primarna zdravstvena zaštita je ono što u razvijenim zemljama i sustavima nosi 90 posto zdravstvene zaštite i mora biti temelj, temeljna stepenica. Kod nas je situacija takva da 739 timova obiteljske medicine ima nositelja koji je 60+ godina. To znači da će u narednih pet godina 739 njih otići u mirovinu i da će 1.400.000 ljudi ostati bez liječnika obiteljske medicine. Imamo 128 specijalizanata obiteljske medicine, a trebamo 800. To je omjer snaga. Tko će nas liječiti, upitala se.
Dosta je najava reformi
Paradoksalno, statistike pokazuju da je iz Hrvatske od 2013. do 2020. otišlo oko 400.000 građana, ali i da radi 2.500 liječnika više, od čega ih je samo u bolničkom sustavu oko 1.500 više, piše Večernji list. No, iz liječničkih udruga upozoravaju da je to zbog raznih reformi kojima su stažisti najprije ubrojeni u redovite liječnike, jer je stažiranje ukinuto, a zatim je odlučeno da oni ipak moraju raditi uz nadzor starijih kolega. Ministar Beroš najavljuje novu reformu, no doktorica Livojević tvrdi da nisu dovršene niti one stare.
– Stalno nešto najavljuju. Nama je dosta najavljivanja, mi hoćemo da se one počnu događati, hoćemo djela, a ne riječi. Kad sam se bavila istraživanjem na tu temu, naletila sam na reformu iz 2002. kada je ministar bio Andro Vlahušić. Devedeset posto stvari ostalo je isto i dalje iste stvari pokušavamo mijenjati 20 godina kasnije. Vlahušić je 2002. rekao da nam je populacija stara, da moramo izgraditi hospicije. Koliko je hospicija u 20 godina izgrađeno? Dosta nam je najava, sastanaka, priča. Zdravstvena administracija priča i najavljuje već 20 godina. Da se bar nešto promijenilo pa bi možda bili zadovoljniji, poručila je.
Istaknula je da nema strah da će zbog svojih istupa teže napredovati u karijeri, jer “kako bih imala strah kada moj trud, sposobnost, rad i zalaganje nije osnovno što omogućuje liječnicima da napreduju u karijeri”. Na pitanje tko će nas u budućnosti liječiti, s obzirom na to da nedostaje nedostaje infektologa, sestara, neurologa, tehničara, liječnika hitne medicine i drugog medicinskog osoblja, rekla je da će to biti oni koji su se okupili na prosvjedu 24. rujna.
– Mi želimo ostati u RH, zato smo i prosvjedovali. Tražimo mrvu političke volje da se stvari počnu mijenjati i da nas ne tjeraju van, zaključila je doktorica Livojević.
