Prim. dr. sc. Paola Presečki, psihijatrica: Starijim osobama nije lako i ne treba to poricati
Velika poskupljenja osnovnih životnih namirnica i režija stavila su u izuzetno težak položaj umirovljenike. I dok se radno sposobno stanovništvo još uvijek može snaći sa dodatnim poslovima, umirovljenici su često “osuđeni” na život sa nevelikim mirovinama. Zbog zdravstvenog stanja mnogi nisu u mogućnosti raditi uz mirovinu. Koliko nove okolnosti utječu na psihičko zdravlje starijih osoba, provjerili smo sa stručnjakinjom – prim. dr. sc. Paolom Presečki, dr. med., koja kao specijalistica psihijatrica radi u Klinici za psihijatriju “Sveti Ivan“ u Zagrebu, a kao voditeljica Dnevne bolnice za osobe s demencijom bavi se upravo starijim osobama.
Prim. dr. sc. Paola Presečki: Osnovne životne potrebe starije dobi veće su od mogućnosti njihova zadovoljenja
Troškovi života su sve veći. Osobama u mirovini jako je teško zadovoljiti osnovne potrebe, a trebalo bi se “zdravo“ hraniti po mogućnosti mediteranskom dijetom, treba platiti lijekove, kupiti vitamine, otići u toplice, promijeniti naočale, otići stomatologu, popraviti perilicu i slično. Sve to ulazi u život običnog umirovljenika, a bila je i tema s prim. Presečki.
Osobe iznad 65. godine života često imaju kronične nezarazne bolesti
– Nerijetko je potrebno angažirati i pomoć za održavanje kućanstva, ili kod bolesnih osoba koje to ne mogu same, i pomoć za održavanje higijene, pokretljivosti, pripremu obroka, davanje lijekova. Osnovne životne potrebe starije dobi veće su od mogućnosti njihova zadovoljenja što se financijske osnove tiče. Zato se osobe u mirovini mogu osjećati frustrirano, ljuto, zapostavljeno, zaboravljeno, imaju osjećaj neizvjesnosti, manje vrijednosti, straha, tjeskobe, depresivnosti, beznađa, ističe prim. Presečki.
Uz sve to, osobe starije životne dobi često imaju i zdravstvene probleme, pa se situacija dodatno komplicira, naglašava prim. Presečki.
– Osobe iznad 65. godine života često imaju kronične nezarazne bolesti poput hipertenzije, bolesti srca i dijabetes uz smanjenje psihofizičkih funkcija, što dovodi do gubitka sposobnosti samostalne brige o sebi i svom zdravlju. Često se osobe starije životne dobi teško prilagođavaju novonastalim životnim okolnostima poput umirovljenja, smrti bliske osobe, smanjenim financijskim primanjima, nedostatku podrške, smještaju u mirovni dom, smanjenoj funkcionalnosti, usamljenosti, a što sve može pridonijeti razvoju psihičkih poremećaja, posebice tjeskobe i depresije, koji ukoliko nisu adekvatno liječeni predstavljaju potencijalni rizik za razvoj demencije.
Situacije s kojima se nije lako samostalno nositi
Osim toga, kod osoba starije životne dobi često se javlja osjećaj straha, napuštenosti, bezvrijednosti, gubitaka samopoštovanja i samopouzdanja. To nisu situacije s kojima se lako samostalno nositi. No tražimo li pomoć tamo gdje treba?
– Stigmatizacija osoba starije životne dobi sa psihičkim smetnjama predstavlja razlog nejavljanja ili kasnog javljanja na liječenje kada psihičke tegobe već dugo traju ili su uzele maha te imaju negativne posljedice na funkcioniranje osobe i obitelji. Ipak, u zadnje vrijeme sve je više osoba starije životne dobi koje samoinicijativno dolaze i traže pomoć. Najčešće se radi o tjeskobi i depresiji koje su povezane sa poteškoćama prilagodbe na neku životnu okolnost. Uspješnost liječenja ne ovisi samo o nama stručnjacima. Na naše zadovoljstvo često im uspijevamo pomoći, ali tu su i drugi čimbenici koji utječu na tijek liječenja poput odnosa u obitelji, držanja preporuka liječnika, stavova i uvjerenja, karakternih osobina, fizičkog stanja, životnog stila, stadija bolesti, prihvaćanja ili neprihvaćanja bolesti i potrebe liječenja, otkriva prim. Presečki.
Prim. Presečki: Sve više osoba starije životne dobi samoinicijativno traži pomoć
Nitko umirovljenicima s malim mirovinama ne treba reći da je život težak; znaju oni to jako dobro. No je li baš sve tako crno, pitamo psihijatricu Paolu Presečki.
– Lako nije i to ne treba poricati. Svaki pojedinac drugačije reagira na krizu. Pitanje je kako brinuti o sebi i gdje potražiti pomoć? Bilo bi dobro naći vremena za sebe i svoje potrebe, udovoljiti sebi, postaviti si prioritete i granice, organizirati si dan, reorganizirati životne navike, okružiti se ljudima koji potiču i nadahnjuju i misle pozitivno, tražiti i prihvatiti pomoć, imati prijatelja koji će znati saslušati, održavati dobre obiteljske odnose, naći vremena za druženje, usvojiti dobar savjet, uključiti se u udruge umirovljenika ili druge udruge ovisno o području interesa, tražiti savjete od stručnjaka za individualne zdravstvene i socijalne usluge, raspitati se o grupama podrške… Nadam se da će svatko pronaći nešto za sebe sve s ciljem smanjenja rizika budućih kriznih situacija.
Financije uvjetuju odlazak u kazalište ili na putovanje
Usamljenost je veliki problem umirovljenika, a to potvrđuju i stručna istraživanja. Nesumnjivo je da su tome krivi i loši financijski uvjeti zbog kojih većina starijih osoba ne može primjerice putovati ili otići u kazalište. No ima aktivnosti koje ne iziskuju financijske izdatke, a mogu potaknuti pozitivne osjećaje:
– Usamljenost je glavni problem osoba starije životne dobi što je utvrđeno gerontološkim istraživanjima, a nakon nje slijede zdravstvene poteškoće i ekonomska nesigurnost. Veliku prekretnicu u životu predstavlja umirovljenje kada prestaju neodgodive obveze, žurbe, nedostatak vremena za sebe, a počinje vrijeme posvećenosti sebi koje ne mora neophodno biti vezano uz aktivnosti koje zahtijevaju financijske izdatke kao što su putovanja ili odlazak u kazalište. U starijoj životnoj dobi potrebno je zauzeti aktivan stav u održavanju funkcionalne sposobnosti i unaprjeđenju zdravlja kroz pozitivna zdravstvena ponašanja koja mogu također donijeti zadovoljstvo. Aktivnost starije osobe se mijenja, ali ne bi trebala prestati. Važno je da starija osoba ostane mentalno i tjelesno aktivna. Posvećenost hobiju, unucima, učenju znanja i vještina za koje ranije nije bilo vremena, uspostavljanje odnosa sa zapostavljenim prijateljima, čitanje knjige, šetnja, vožnja biciklom, sobna gimnastika, ples, pješačenje u društvu, brzo hodanje, dobrosusjedski odnosi – sve su to aktivnosti koje ne iziskuju financije, a mogu biti izvor zadovoljstva i očuvanja zdravlja.
Brojni umirovljenici preferiraju druženja kroz razne umirovljeničke klubove i udruge. Prim. Presečki podržava takvo ponašanje, jer je, kaže, uključenost u društvenu sredinu od neprocjenjive važnosti za cjelokupno zdravlje svakog pojedinca:
– Socijalnim interakcijama se suzbija usamljenost, ostvaruje osjećaj pripadnosti i vrijednosti što je od neprocjenjive važnosti u održavanju zdravlja, funkcionalnosti i zadovoljstva. Osim navedenog putem klubova i udruga često su organizirani razni programi druženja, zabave, putovanja, kina, kazališta, cijeloživotnog učenja po pristupačnijim cijenama pa su i dostupniji, barem ponekad, i umirovljenicima.
Usamljenost je veliki problem. Stoga su druženja kroz klubove i udruge umirovljenika sve popularnija
Negativni komentari na internetu
Sve više umirovljenika pribjegava druženju na internetu, pogotovo društvenim mrežama. Iako Internet ne može zamijeniti stvarni, ljudski kontakt, ipak daje mogućnost izražavanja mišljenja. No nesumnjivo je da negativnost, kriticizam, zavist pa čak i mržnja prevladavaju. Što stoji iza negativnih komentara na baš svaku situaciju, pojašnjava prim. Presečki.
– Dobro je izraziti svoje mišljenje. Pitanje je gdje i kada, je li nekome važno, kako utječe na druge ljude… Sigurno je danas kod mnogih osoba prisutan strah od budućnosti, osjećaj neizvjesnosti, nezadovoljstvo pa ljudi u svojoj nemoći reagiraju svaki na svoj način.
Prim. Paola Presečki voditeljica je Dnevne bolnice za osobe s demencijom. Upravo su dnevne bolnice sve češća metoda liječenja u našem zdravstvenom sustavu. Koje su njihove prednosti za sustav i bolesnike?
– Dnevne bolnice omogućavaju provođenje prevencije, dijagnostike, liječenja i rehabilitacije uz istovremeni ostanak bolesnika u svom domu i nastavak njegova svakodnevnog načina života. Na taj način poboljšana je kvaliteta života bolesnika i njegove obitelji uz odgovarajuće zdravstvene usluge. Prednosti naše Dnevne bolnice su mnogostruke, s obzirom da osobe s demencijom mogu imati, osim kognitivnih, i psihičke i ponašajne simptome te funkcionalne poteškoće. Naš cilj je, uz multidisciplinarni tim i personalizirani pristup, postići maksimalno moguć oporavak ili održati postojeće stanje bolesnika, usporiti napredovanje bolesti, održati dostojanstvo, pokretnost bolesnika, reintegrirati ga u društvenu sredinu, poticati preostale sposobnosti bolesnika, smanjiti patnju, bol i obiteljski stres, pružiti kontinuiranu skrb u smislu kontrole psihičkih i ponašajnih simptoma demencije te na taj način smanjiti potrebu za hospitalizacijama i institucionalizacijama, kako bi se bolesnik što dulje zadržao u svome domu i smanjio osobni i društveni trošak, navodi prim. Presečki.
Zvuči zahtjevno, pa moramo pitati dr. Presečki veseli li se mirovini u budućnosti te kako je planira provoditi?
– U današnje vrijeme sretan je onaj koji dočeka mirovinu. Veselim se životu i nastojim se ničega ne bojati. U mirovini ću nastojati ostati što više i dulje mentalno i fizički aktivna.
