Odlazak u mirovinu: ‘Nije toliko važno prikupljanje bogatstva u novcu, već očuvanje zdravlja i socijalne mreže’
Svaka promjena u životu može izazvati određenu razinu stresa kod bilo koje osobe. Odlazak u mirovinu je upravo jedan takav događaj. Neki jedva čekaju ovu prekretnicu i to samo zato što su se unaprijed pripremili za nju, dok kod drugih može doći do pojave depresije. Kako prihvatiti ovaj trenutak i kako se pripremiti za mirovinu, ali i sve što ona nosi otkrio nam je diplomirani psiholog Bojan Klapčić.
Psiholog o odlasku u mirovini | Foto: Pixabay, pasja1000/privatna arhiva/mirovina.hr
Odlazak u mirovinu je za mnoge veliko olakšanje dok se neki ne mogu i ne žele prilagoditi novonastaloj situaciji. Upravo zato smo sve o ovoj temi pitali psihologa iz Omni neuro matrixa koji nam je detaljno objasnio kako umirovljenje može biti ugodan proces. S druge strane, nedavno smo i umirovljenike pitali kako je izgledao njihov odlazak u mirovinu, a odgovore možete vidjeti ovdje.
Najvažnije je razviti dobru strategiju
Svi oni koji odlaze u mirovinu su nekoliko godina ranije svjesni da će doći do ove životne promjene. Kako nam je objasnio psiholog Klapčić, kao i kod brojnih drugih važnih životnih događaja, poput završetka školovanja, promjene radnog mjesta, sklapanja životne zajednice ili rođenja djeteta i kod odlaska u mirovinu svaka osoba na svoj način razvija ‘sigurnosne strategije’ kojima sprječava da prilagodba prođe po zlu.
– Za odlazak u mirovinu najvažnija životna strategija nije toliko prikupljanje bogatstva u novcu i stvarima, već očuvanje zdravlja i dobre socijalne mreže, to je pravo bogatstvo. Uz dobro zdravlje i socijalnu podršku može se očekivati mirna i stabilna starost, koja će biti dobra i ako na računu nemate mnogo novca, otkrio nam je sugovornik.
Dodao je i kako postoji najgora strategija koja se može dogoditi kod odlaska u mirovinu. Ovdje spadaju određene radnje kao što su: prepuštanje stalnom kritiziranju svega i svačega, prepuštanje sjedilačkom životu, nametljivim društvenim medijima, pasivnom ‘odmoru’ koji umara, izolaciji od drugih ljudi. Kako objašnjava Klapčić ovo zadnje je često slučaj jer mlađi umirovljenici osjećaju veliki sram da do kraja svog radnog vijeka nisu osigurali dovoljne prihode za pristojan život. Radi se o kolektivnoj psihotraumi koja je posljedica višedesetljetnog zlostavljanja od raznih društvenih institucija koje nisu osigurale za umirovljenike ništa bolje od siromaštva i beznađa.
Treba znati tumačiti stres
Odlazak u mirovinu će nekima biti i stresan događaj. Točnije, kako nam objašnjava psiholog, učinak svakog stresa ovisi o tome kako ga tumačimo. Ako osoba procijeni da ima dobre resurse za odlazak u mirovinu, poput podrške obitelji, dobrog zdravlja, dobrog financijskog stanja, stres će izostati. U suprotnome, kada manjkaju ovi resursi, onda odlazak u mirovinu može postati velika prijetnja koja se može pretvoriti i u veliku patnju.
Ipak, nije tajna da većina umirovljenika ima premalu mirovinu pa im i odlazak u mirovinu i nedostatak financija predstavlja velik problem.
– Zbog niskih mirovina, koje su jedne od najnižih u Europi, odlazak u mirovinu za mnoge je ulazak u zonu siromaštva. Neki umirovljenici su još vitalni pa rade povremene poslove za širu obitelj kao što su čuvanje djece ili održavanje vrta. Neki rade na različitim ispomoćima, pogotovo majstori, mnogi rade na pola radnog vremena, ali mnogi ne mogu, jer ih je radni vijek iscrpio. Ipak se u gotovo u svakoj sredini mogu naći poticaji kao što su to knjižnice, priredbe, sportske događaji i slično, koji su za umirovljenike dostupni, povoljniji i jeftiniji preko udruga umirovljenika, rekao nam je sugovornik.
Odlazak u mirovinu i depresija
Odlazak u mirovinu je velika promjena, a s njom će se svatko nositi i suočavati na svoj način. Kako nam je psiholog priznao, nažalost ne postoji najbolji način za suočavanje s ovom situacijom. Naveo je primjer dobre prakse iz Njemačke u kojoj se društvo brine za umirovljenike na vrlo jednostavan način. U Njemačkoj se, navodi psiholog, umirovljenici koji su vrijedno radili i usvojili bogata znanja i vještine angažiraju kao mentori mlađim kolegama u poslu. To mogu biti i različiti volonterski projekti u zajednici, planinarenje, sportske aktivnosti na otvorenom, ispričao je Klapčić.
Možda ne mislite da je moguće, ali kod odlaska u mirovinu se može javiti i depresija koja je za umirovljenike posebno opasna, o čemu smo pisali i u ovom tekstu. Depresija se tako javlja kao osjećaj velike tuge i beznađa. Tuga se javlja uz doživljeni ili zamišljeni gubitak, a beznađe uz procjenu da izostaje potpora u preživljavanju.
– Radni ljudi koji se ne pripremaju na mirovinu tražeći zamjenske zadatke i aktivnosti, novi krug ljudi kojima će se okružiti i drugim poticajima koji će im obogatiti život su u riziku razvoja depresije, kazao je Klapčić.
Važni su hobiji, ali i način života prije mirovine
Kvalitetan život u mirovini se ne može definirati niti postoji općeprihvaćeni recept. Kako nam je otkrio psiholog, kvaliteta života svake osobe se drugačije definira.
– Općenito se može reći da je kvaliteta života uvijek vezana za fizičko i psihičko zdravlje i dobre socijalne odnose, kao i za razvoj duhovnosti, religiozne ili svjetovne i za služenje zajednici, i ako ulažemo u njih cijeli svoj život, znatno prije umirovljenja, kvaliteta života u mirovini neće izostati.
Uz to, psiholog nam je priznao kako su izuzetno važni i hobiji i to ne samo u mirovini, već cijeloga života. Oni su zapravo prilika da na zaigrani način izrazimo sebe, da surađujemo s drugima, da si osiguramo fizičku i mentalnu stimulaciju koja je potrebna za očuvanje zdravlja. U mirovini hobi može biti gotovo bilo što, a postoji i mogućnost da se umirovljenici učlane u neku udrugu koja ima svoje aktivnosti za umirovljenike.
– Što više različitih hobija, što više druženja, ali ako se može, i razvijanje nekih potpuno novih znanja i vještina (vrtlarenje, strani jezici) su vrlo blagotvorni za osjećaj dobrobiti, svrhe i smisla života i održavanje zdravlja u svim periodima života, pa i u mirovini, rekao nam je za kraj psiholog.
