Mirniji život u starosti? Novo istraživanje govori da moramo ostati aktivni!
Evolucijski biolog s Harvarda, Daniel E. Lieberman, glavni autor novog istraživanja o aktivnosti u starosti, ima obrnutu poruku od one dosad uvriježene. Umjesto stava da kako starimo trebamo usporiti, manje raditi i povući se, postaje zapravo još važnije ostati fizički aktivan.
Foto: Nordijsko hodanje | Pixabay
Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) lani je promijenila smjernice za preporučenu fizičku aktivnost za odrasle osobe. Tako WHO preporučuje između 150 i 300 minuta umjerene aktivnosti poput bržeg hodanja ili 75 do 150 minuta jače aktivnosti poput trčanja, piše Novi list.
Aktivnost nas štiti od propadanja i kroničnih bolesti
Nova studija biomedicinskih istraživača s Harvarda potvrđuje da je vrlo važno održavati fizičku aktivnost i u starijoj dobi. Ističu da tjelesna aktivnost kasnije u životu prebacuje energiju s procesa koji mogu ugroziti zdravlje prema mehanizmima u tijelu koji dobro zdravlje produžuju.
Njihova je pretpostavka da su ljudi kroz stoljeća evoluirali da ostaju fizički aktivni kako stare. Na taj su način dodijelili energiju fiziološkim procesima koji usporavaju postupno propadanje tijela tijekom godina. To štiti od kroničnih bolesti kao što su kardiovaskularne bolesti, dijabetes tipa 2 pa čak i neke vrste raka.
„Raširena je ideja u zapadnim društvima da je kako starimo normalno usporiti, raditi manje i povući se. Naša poruka je obrnuta: kako starimo, postaje još važnije ostati fizički aktivan“ – rekao je evolucijski biolog s Harvarda Daniel E. Lieberman, glavni autor rada.
Ljudi su prije bili aktivni kako bi preživjeli
Tjelesna aktivnost stresna je za naš organizam, jer uzrokuje oštećenja u tijelu na molekularnoj, staničnoj i tkivnoj razini. No, odgovor tijela na ova oštećenja nema negativne posljedice, već upravo suprotno. Nakon oštećenja slijedi oporavak koji je u biti jačanje. To uključuje „popravak“ mišićnih vlakana, revitalizaciju oštećenja hrskavice i zacjeljivanje mikrofraktura. Odgovor tijela također uzrokuje oslobađanje antioksidansa i protuupalnih tvari povezanih s tjelovježbom te pospješuje protok krvi.
“S obzirom da smo evoluirali da budemo aktivni tijekom života, naša tijela trebaju tjelesnu aktivnost kako bi dobro ostarjeli. Nekada je svakodnevna tjelesna aktivnost bila nužna da bismo preživjeli, ali danas se moramo odlučiti na vježbanje, odnosno dobrovoljnu tjelesnu aktivnost radi zdravlja i kondicije” – zaključuje glavni istraživač na studiji Lieberman.
