Vijest o tome kako je stariji član vaše obitelji slomio neku kost može zvučati zastrašujuće. Ako se radi o frakturi kuka – vrijeme je za uzbunu. Najnovija istraživanja ukazuju na to kako lom kuka dramatično povećava rizik od smrti kod starijih ljudi.
Foto: Ilustracija | Pixabay
Prijelom kuka je jedna od najgorih stvari koja vam se može dogoditi u starijoj dobi. Svaka treća osoba koja pretrpi lom kuka, a starija je od 50 godina, umre u sljedećih 12 mjeseci. Stariji ljudi imaju pet do osam puta veću šansu umrijeti u prva tri mjeseca nakon frakture, a rizik se zadržava, stručnjaci procjenjuju, oko deset godina nakon loma. Kod 30% slučajeva pronađeni su tragovi prijašnje frakture što dovodi do tzv. “kaskade” uzastopnih lomova. To samo naglašava činjenicu i važnost tretiranja prvog slučaja – s njime se morate pozabaviti neposredno nakon loma i morate dopustiti tijelu da u potpunosti zacijeli.
Osim što ovakva ozljeda itekako boli, ona rezultira gubitkom fizičke funkcije, smanjenom društvenom aktivnošću, ljudi postaju ovisni o skrbi te im se kvaliteta života znatno sroza. Mnogi od njih moraju promijeniti mjesto gdje žive, a najčešće destinacije su ustanove za skrb o nemoćnima, piše theconversation.com.
Faktori rizika
Ključni faktor rizika kod ovakve ozljede je – dob. Lom kuka se u prosjeku najviše događa ljudima starijim od 65 godina. Fraktura je direktna posljedica pada, ili kada se kuk sudari s čvrstim objektom poput kuhinjskog pulta. On se također može dogoditi i bez ikakve najave, prilikom jednostavnog ustajanja sa stolice.
Kognitivni poremećaji poput demencije čest su faktor koji povećava rizik od padanja. Krhkost, slabiji vid, korištenje kombinacije lijekova su dodatni uzroci, dovoljna je sekunda nepažnje i možete se naći u problemu. Osteporoza, bolest koju karakterizira gubljenje koštane mase i opće pogoršanje koštanog tkiva je još jedan značajan rizični faktor kod loma kuka.
Osteoporoza i osteopenia (kada je masa kostiju niža od normalne, ali nije još u razini osteporoze) trenutačno zahvaća oko 200 milijuna ljudi diljem svijeta. Otprilike 30% starijih žena pati od osteoporoze, dok je kod muškaraca ta brojka nešto manja (15-20%). Budući da su kosti kod oboljelih krhke, lakše su za slomiti. Svaka treća žena i svaki peti muškarac iskusit će neku vrstu frakture zbog krhkosti kostiju. Stručnjaci procjenjuju kako svake tri sekunde netko slomi kost kao direktan rezultat osteoporoze.
Kada bismo išli uspoređivati posljedice loma bilo koje druge kosti i kuka, došli bi do zaključka da lom kuka ima najgore posljedice na zdravlje starijih ljudi. Da bi stvari bile još gore – lomovi kuka se u prosjeku češće događaju osobama s nižim primanjima.
Povećan rizik od smrti
Standardna liječnička praksa kod loma kuka je sasvim obična: nakon pregleda slijedi rendgenski sken, nakon toga provjere boli i kognitivnog stanja. Prema podatcima iz Australije, gdje je rađeno ovo istraživanje, više od 75% ljudi nakon frakture kuka idu “pod nož”. Srećom, operacija s kojom se ispravi prijelom kuka obično je vrlo učinkovita, ali oporavak zahtijeva puno vremena i još više strpljenja.
Unatoč tome, neki pacijenti ne preferiraju liječenje operacijom. Ili po naputku njihovih liječnika, zbog prevelikog rizika, operacija nije najbolje rješenje.
Kombinacijom povrede i same operacije, postojeće zdravstveno stanje osobe pada u vodu. Bol, stres i nemogućnost kretanja znatno povećavaju rizik od smrti. Smrt se može biti i direktno povezana s komplikacijama same frakture u vidu infekcija, unutarnjeg krvarenja, moždanog ili srčanog udara.
Jedno istraživanje je pokazalo kako nakon frakture kuka razne bolesti srca, moždani udar ili upala pluća vrebaju do 20 godina nakon. Rizik od takvih bolesti je duplo veći kod osoba sa slomljenim kukom nego kod osoba sa zdravim kukom. Rizik se zadržava oko 10 godina kod žena i čak 20 godina kod muškaraca.
Kako povećati šanse oporavka kod frakture kuka?
Jedna od najvažnijih stvari jest kontrolirati situaciju. Nakon reguliranja boli i simptoma koji se jave nakon operacije, pacijenti će sami morati izboriti se za svoje zdravlje. Nakon operacije slijedi terapeutska rehabilitacija i funkcionalni trening koji će unesrećenima pomoći vratiti mobilnost koju su nekada imali.
Naravno, liječici će u obzir uzeti i samo fizičko zdravlje pacijenta te njegove pojedine mogućnosti što se rehabilitacije tiče. Samom rehabilitacijom ćete postepeno imati sve veći opseg kretanja, a vježbe će vam pomoći jačati okolne mišiće. Funkcionalnim treningom polako ćete hodati, vježbati ravnotežu i jačati otpornost.
Čak i ako pacijent nije podvrgnut operaciji, rehabilitacija je nužna – pacijent bi se što prije trebao početi kretati kako bi izbjegao komplikacije koje se javljaju kod perioda duže nepokretnosti. Kretanje brzo nakon prijeloma sigurno neće biti ugodno iskustvo, ali će vam na duge staze itekako pomoći.
Prehrana je još jedna stvar koja može pomoći kod oporavka. Prema nekim istraživačkim podatcima, ljudi s lošijom prehranom su imali gore rezultate u procesu rehabilitacije. Oni su samostalno prohodali šest mjeseci nakon prijeloma, dok je ljudima s kvalitetnijom prehranom prosječno trebalo četiri i pol mjeseca za istu stvar.
