Ikaria: Magični otok koji ne poznaje bolesti – dugovječnost uklesana u gene ili samo predanost zdravom načinu života?
Rečeno im je da pred sobom imaju još svega nekoliko mjeseci života, a onda su preselili u „plavu zonu“ i ozdravili – samo tako. Mnogo se pisalo o magičnom učinku ovog mjesta po oboljele od teških bolesti, a sva istraživanja ukazuju na to da nije riječ o mitu ili legendi: Ikaria je jedno od nekoliko mjesta u svijetu gdje je normalno poživjeti do stote.
Ikaria / foto: screenshot YouTube
Grčki otok Ikaria ne poznaje starost. Nije poznato je li to zahvaljujući crnom vinu, maslinovom ulju ili dobrom raspoloženju tamošnjih stanovnika, no činjenica je da njihova prosječna životna dob iznosi 90 godina, što je deset godina više od prosječne dobi u drugim krajevima svijeta. Brojna istraživanja nisu uspjela utvrditi točne razloge dugovječnosti stanovnika ovog otoka u Egejskom moru. Ipak, poznato je da se na Ikariji puno odmara, živi se opušteno i fizički aktivno te se zdravo hrani. Poljoprivreda je na otoku najraširenija djelatnost, pa svako domaćinstvo ima svoj vrt za uzgoj voća i povrća. Svakodnevna druženja s prijateljima uz čašu domaćeg crnog vina, proizvodnja biljnih čajeva i mediteranska prehrana također su neke od navika koje bi mogle biti zaslužne za dugovječnost na „otoku na kojem ljudi zaboravljaju umrijeti“.
Priča o Ikariji privukla je pozornost znanstvenika
Studija o Ikariji (eng. Ikaria Study) istraživanje je provedeno na Sveučilištu u Ateni kojim se ispitivalo životne navike stanovnika Ikarije starijih od 80 godina. Pokazalo se da se njihova ishrana bazira uglavnom na grahovicama, dok je konzumacija mesa i rafiniranih šećera svedena na minimum – ispitanici su, govoreći o svom planu ishrane, većinom isticali zeleno povrće (koje sami sade, a dokazano sadrži do deset puta više antioksidansa od crnog vina), krumpir domaćeg uzgoja i kozje mlijeko. Stanovnici Ikarije konzumiraju biljne čajeve u velikim količinama, dok kava nije osobito popularan napitak na otoku.
Daleko od buke, daleko od stresa
Ikaria je još uvijek poprilično izoliran otok, što stanovnicima omogućuje lagodan i opušten način života daleko od zapadnjačkih navika, bez prometnih i turističkih gužvi. Oni koji dođu, uglavnom i ostanu – nekoliko je primjera ljudi koji su, nakon što su im bile dijagnosticirane neizlječive bolesti, preselili na „magični“ otok i – „magično“ ozdravili. Stručnjaci tvrde kako to nije slučajnost. Tamošnji način života dokazano liječi i smiruje. Spomenutim istraživanjem utvrđeno je i kako većina muškaraca između 65 i 100 godina starosti ima redovne spolne odnose. Tek nakon napunjenih devedeset godina života smanjuje se seksualna aktivnost tamošnjih stanovnika. Aktivan život i odmor su važni faktori za dug i zdrav život. Na Ikariji se rijetke trgovine i obrti otvaraju prijepodne, popodnevni odmor obavezan je dio dana, a rano buđenje neuobičajena je pojava. Isrpna grčka studija dokazala je da redovno „drijemanje“ smanjuje rizik od srčanih bolesti za čak 40 posto.
Neobjašnjiva dugovječnost iz “plavih zona”
Ikaria nije jedino mjesto na svijetu gdje je životna dob za jedno do dva desetljeća viša od svjetskog prosjeka. I istočno i zapadno od Grčke ima takozvanih „plavih zona“, kako ih je David Buettner nazvao u svojoj knjizi The Blue Zones. Jedna od njih je i Okinawa, japanski otok s najvećom populacijom stogodišnjaka u svijetu. Stanovnici Okinawe prehranu baziraju na biljkama i konzumiraju više tofua i soje nego bilo koja druga populacija. Stanovnici Nicoye, također „plave zone“, imaju smanjen rizik od kardiovaskularnih bolesti, vitkiji su i viši od ostatka Kostarikanaca te rjeđe pate od invaliditeta (što dijelom mogu zahvaliti konzumiranju vode s najvećim udjelom kalcija na Kostarici). Dobar su primjer i Adventisti u južnokalifornijskome gradu Loma Linda – oni ne puše, ne piju alkohol, ne konzumiraju kofein i ne jedu meso te žive osam do deset godina dulje od američkog prosjeka. Plave zone oaze su zdravlja i dugovječnosti, gdje su pojmovi kao što su depresija, anksioznost i tjeskoba, potpuno nepoznati.
Geni kameni
Doduše, bez obzira na bajkovitu sadašnjost u kojoj žive, većina stanovnika Ikarije ima teške životne priče iz prošlosti. Tijekom talijanske i njemačke okupacije u doba Drugog svjetskog rata, Ikaria je, prema okvirnim procjenama, izgubila 20% stanovništva zahvaljujući velikoj gladi. Najjači opstaju, neki bi rekli – možda je poriv za preživljavanjem još iz tog vremena uklesan u gene stanovnika Ikarije. Jedno je sigurno – dugovječnost se na ovom malom otoku u Egejskom moru nastanila poput virusa te se čini kako ga ne planira skoro napustiti. Kao da ne postoji vrijeme, život na Ikariji uvijek je u pokretu i ne prestaje. Dok se ostatak svijeta žuri, Ikaria živi, i to – dobro.
Pogledajte kratak video koji prikazuje život na Ikariji:
