Humana fiksacija: U Zaraznoj vezali 89-godišnju pacijenticu, kažu da je riječ o uobičajenom postupku
Obitelj 89-godišnjakinje izašla je u javnost s neugodnom pričom kako je ona bila vezana tijekom liječenja u Klinici za infektivne bolesti u Zagrebu. Iz Klinike tvrde da je riječ o postupku koji je reguliran brojnim dokumentima, dok iz drugih bolnica diljem zemlje poručuju da se radi o humanoj fiksaciji, kojom u ekstremnim slučajevima sprječavaju ozljeđivanje pacijenata i medicinskog osoblja.
Ilustracija: Pixabay
Nakon što je javnost zgranula fotografija iz sisačke bolnice na kojoj se vide dvije starije pacijentice kako leže na istom krevetu, dok unutarnji nadzor nije utvrdio veće nepravilnosti, o čemu smo pisali, još jedan slučaj lošeg postupanja s pacijentima dogodio se u Klinici za infektivne bolesti u Zagrebu.
Unuka pacijentice te Klinike je ispričala novinarki 24sata Martini Pauček Šljivak kako su njenoj baki vezali ruke u zrak, pustili je tako da spava, a kasnije obitelji nisu dali da joj dođe u posjet.
– Baka nam je završila na tri tjedna u Zaraznoj bolnici u Zagrebu. Ruke joj vezali u zrak i tako smo ju zatekli da spava. Dobila je rane jer je nisu adekvatno presvlačili, odnosno mijenjali pelene. Držali su je vezanu i to nehumano. Ona ima 89 godina i kad god smo pitali liječnicu informacije oko toga kakvu ima bakteriju, što je s njom, stalno bi nam odgovarala da što bi mi htjeli, da ona ima 89 godina. Isto tako moram reći kako nam nisu dali da posjećujemo baku radi covida, odnosno zato što nisu htjeli da joj mi prenesemo covid. Baka je došla sa sela, nije znala ni gdje je, dementna je. Molili smo da bar puste njenu kćer, no nisu dali. Jedne je nedjelje moja nećakinja došla baki ispod prozora i zatekla prizor u kojem je baka spavala na krevetu sa zavezanim rukama u zraku, ni po kojim kriterijima nije humano da tako provede dan.
Kasnije su nam dozvolili samo jedan posjet. Moja sestra je bila kod nje taj jedan put i vidjela je da su baki bile zavezane i noge, a kad su je pustili da uđe unutra odvezali su joj ruke. Kad je rekla što je to, rekli su nam da su je morali zavezati, iako je nepokretna. Potom nas je sestra zvala na video poziv, a baka je vikala: “Molim vas spasite me”. Ona se u trenu gubi, a u trenu se vraća. Sestra je vidjela da naša baka nema ni zube, a došla je u bolnicu s protezom. Pitala je medicinsku sestru gdje je bakina proteza i tad su rekli da ne znaju, ispričala je unuka dodavši da je njena baka nepokretna.
Uobičajen postupak u bolnicama
Istaknula je da liječnica nije odgovarala na njihova pitanja putem telefona. Na niz drugih optužbi ubrzo su se oglasili i iz Klinike. U priopćenju koje je prenio portal Zagreb.info stoji kako dosad nisu zaprimili pritužbu vezanu za ovaj slučaj, ali su ponudili objašnjenje cijelog slučaja.
– Napominjemo kako u Klinici za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević” postoje dokumenti koji uređuju potrebu za humanom fiksacijom (obuzdavanjem) bolesnika, kao i fotografiranjem i snimanjem pacijenata, osoblja ili ustanove. Također je definiran način dobivanja informacija o kliničkom stanju bolesnika tijekom bolničkog liječenja, uključujući i vrijeme određeno za posjet hospitaliziranim bolesnicima. Klinika njeguje profesionalni odnos spram svih dionika zdravstvenog sustava te u ovim još uvijek pandemijskim vremenima i prostorno skučenim uvjetima zbog obnove od potresa, nastojimo pružiti najvišu moguću njegu i zdravstvenu skrb, stoji u njihovu priopćenju.
No, unatoč tomu što izgleda šokantno, humana fiksacija, odnosno vezanje hospitaliziranog pacijenta uobičajen je i raširen postupak u hrvatskim bolnicama, piše novinarka Večernjeg lista Romana Kovačević Barišić. Ponekad je to, nažalost, jedini način sprječavanja pacijenta da učini nešto nažao sebi ili medicinskom osoblju.
– Imali smo gadnih situacija kad se pacijenta nije fiksiralo, bilo je slučajeva razbijenih glava zbog pada s kreveta. Zato se i zove humana fiksacija, nije nehumana i mi to pažljivo i nježno napravimo. Najčešće su to nemirni, dementni pacijenti. Svatko od nas specijalista mora strogo indicirati potrebu za humanom fiksacijom i pritom potpisati obrazac. Obitelji obavezno objasnimo, uglavnom svi shvate, objasnio je primarijus Saša Srića s Klinike za plućne bolesti KBC-a Zagreb.
Sve je po zakonu
Humana fiksacija i situacije u kojima ona treba biti primijenjena propisane su Zakonom o zaštiti osoba s duševnim smetnjama i Pravilnikom o vrstama i načinu primjene mjera prisile prema osobi s težim duševnim smetnjama. Liječnici u bolnicama diljem zemlje ističu kako se ovakve metode učestalo koriste na starijim osobama.
– Humanog sputavanja ima po svim odjelima. Najčešće je to starija populacija jer oni se psihoorganski promijene kad dođu u bolnicu, tada uznemireno čupaju katetere, braunile, pelene, što kod kuće gdje osjećaju svoj mir to ne rade. Nikad se pacijenti humano ne sputavaju da bi zdravstvenom radniku bilo lakše, već uvijek zbog sprečavanja da si nanese štetu, objasnila je ravnateljica Opće bolnice u Puli, doktorica Irena Hrstić.
O sputavanju odlučuje psihijatar, osim u slučaju hitnosti kad odluku može donijeti i bilo koji drugi liječnik, odnosno sestra ili tehničar. No, oni su u tom slučaju dužni odmah obavijestiti psihijatra. Odluku nije lako donijeti jer treba u kratkom vremenu procijeniti prijeti li ozbiljna opasnost da pacijent ugrozi osobnu i sigurnost okoline. Pritom se obavezno procjenjuju znakovi nasilnog i autodestruktivnog ponašanja, odnosno potencijalne posljedice.
Osoblje je educirano
Tako su u KB Merkur opravdani razlozi za privremeno sputavanje pacijenata vezani uz rizike od samoubojstva, samoozljeđivanja, ozljeđivanja drugih te oštećivanja imovine, ali dezorijentiranost, konfuznost, smetenost, maničnost, halucinatorna/sumanuta doživljavanja, agitacija, agresivnost te nekritičnost prema potrebi mirovanja i liječenja. Uz to, bolnice redovito provode edukaciju svog osoblja o humanoj fiksaciji pacijenata.
Tako edukaciju provode u KBC-u Zagreb i KBC-u Sestre Milosrdnice. U KBC-u Split tvrde da je osoblje educirano, ali nastoji izbjegavati humanu fiksaciju te primijeniti druge metode, dok u KBC-u Rijeka tvrde da fiksacija traje najkraće moguće vrijeme.
