Hospicij u Rijeci: Postoje liste čekanja, dok pacijenti dobivaju najbolju skrb
Hospicij u Rijeci je prva ovakva ustanova u Hrvatskoj, u kojoj pacijenti dobivaju njegu 24 sata. Upravo iz ovog razloga, postoje i liste čekanja za mjesto u njemu, ali i brojni upiti najugroženijih stanovnika iz okolnih županija. Donosimo kako zapravo izgleda život u hospiciju.
Palijativna skrb | Unsplash
Svoje zadnje dane je u hospiciju u Rijeci dočekalo više od 2.600 ljudi, a emisija Provjereno je bila u ovom prostoru i otkrila kako sve izgleda. Osim što često dolazi svećenik, hospicij u Rijeci ima i predviđeno mjesto za obitelji oboljelih, ali i pružanje psihološke i duhovne pomoći.
Zaposlenici su po potrebi i psiholozi
U hospiciju Rijeka je 20 zaposlenika koji vode brigu o 18 pacijenata. Oni se brinu o tim ljudima cijeli dan, razgovaraju s njima i pružaju im sve što im je potrebno. Tamo umirovljenici dobivaju najbolju kvalitetu skrbi, ali i podršku. Smještaj u hospiciju se ne plaća, odnosno ustanovu s 80 posto financira HZZO, a ostatak Županija i Grad Rijeka, dok dio sredstava dolazi od donacija.
– U jednu ruku smo možda malo i psiholozi jer ih slušamo, mi smo tu 24 sata i to njima puno znači. I rame za plakanje ako treba, tako da se trudimo s njima, rekao je reporterki Maji Medaković u prilogu Provjerenog Zvonimir Valedžić, glavni medicinski tehničar, koji je zadužen za prijem pacijenata.
Sestra, ujedno i ravnateljica hospicija Leopolda Ivković kaže kako zaprimaju pacijente koji su u terminalnoj fazi bolesti, kod kojih je završeno aktivno liječenje i za koje su liječničke prognoze trajanja života do tri mjeseca.
‘Tko god tu dovede nekoga, zna zašto ga dovede’
Svoje je iskustvo podijelila i Vojka koja je tek dovela svoju teško bolesnu tetu kojoj je bolest uznapredovala, a drugog izbora nije imala.
– Osjeća se tu sigurnije nego doma i na koncu konca ja mogu koliko mogu. Ona je uvijek rekla, ako umrem, ja bih htjela u hospiciju, tako da, evo ako se… Teško je to, teško je svima. Tko god tu dovede nekoga, zna zašto ga dovede, rekla je Vojka, nećakinja korisnice hospicija.
Po potrebi u hospicij dolazi i svećenik don Luka Klarica koji posvećuje pacijente, a koji redovito dolazi u hospicij i pacijentima donosi utjehu.
Ipak, ima i smijeha
Iako je hospicij tužno mjesto, njegovi korisnici se nerijetko smiju. Osim toga, postoji i psihološka i duhovna pomoć pacijentima i njihovim obiteljima, dok postoje i pomoćni ležajevi gdje mogu biti i članovi obitelji.
Šezdesetdvogodišnji Đani Peršić je ovdje dva mjeseca i jedan je od pokretnih pacijenata.
– Svi se volimo kao da smo braća i sestre. Ja jedini hodam, onda upoznaš svakoga i to je to. Neću vam reći tko mi je najdraži, kazao je za Provjereno Đani.
Kao što smo nedavno pisali, hospicij bi se trebao otvoriti i u Puli, ali njegovo otvaranje koči Crkva. Točnije, Biskupija je trebala osnovati ustanovu koja bi upravljala hospicijem, ali zbog nedostatka vodstva to nije učinjeno, pa palijativna skrb još čeka na 14 novih mjesta. Više smo pisali u ovom tekstu.
