Branko Kolarić o ageizmu: ‘Stavovi o starijima su negativni, potrebno je kreirati nove strategije i uključiti starije u programe’
Ageizam je pojam koji označava diskriminaciju i odbacivanje starijih osoba. Ageizam bitno utječe na interakciju starijih, njihovo ponašanje, ali i njihov položaj u društvu. Može utjecati i na mentalno stanje osobe. O ovoj temi smo pričali sa stručnjakom u ovom području, ravnateljom Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Dr. Andrija Štampar, Brankom Kolarićem.
Branko Kolaric | foto: Sasa Zinaja/NFoto/PIXSELL
Dok neki nemaju probleme u starosti, neki se susreću s ignoriranjem i stereotipima u svakodnevnom životu. Ovo je sve češći problem i zbog pandemije zbog koje su stariji ljudi postali sve usamljeniji. Na pitanja kako se stariji mogu asimilirati i uklopiti u društvo, te zašto je ageizam toliko rasprostranjen ispričao nam je prof. prim. dr. sc. Branko Kolarić. O sličnim pitanjima koja se odnose na probleme starijih ljudi raspravljat će se i na besplatnom summitu Back Together 17. i 18. rujna u Zagrebu. Summit organizira specijalist radiologije Natko Beck, a između ostalih, na njemu gostuje i doktor Kolarić.
U kojoj je mjeri ageizam prisutan u Hrvatskoj i u kojim sferama društva je najvidljiviji?
Imamo nekoliko vrijednih izvora podataka u Hrvatskoj koji nam pružaju ključne informacije o diskriminaciji starijih osoba u društvu, a jedno od takvih je istraživanje Centra za razvoj neprofitnih organizacija u suradnji s Pravnim fakultetom pod nazivom ‘Akcijski orijentirano istraživanje o nasilju nad starijim osobama na području sjeverne Hrvatske’. Rezultati ovog istraživanja pokazuju kako je diskriminacija starijih osoba prisutna na tržištu rada, pristupu zdravstvenoj zaštiti i uslugama socijalne skrbi, a starijim osobama je otežan pristup informacijama, dobrima i uslugama te im je često nedostupna i zdravstvena zaštita i socijalne usluge. Nadalje, starije osobe smatraju da ih društvo često smatra teretom te ih se podcjenjuje i ismijava, uz napomenu kako su međugeneracijski odnosi prije bili drugačiji kada su stariji uživali veće poštovanje.
Rezultati istraživanja Rusac, Štambuk i Verić iz 2013. godine o dobnoj diskriminaciji među osobama starije životne dobi u Gradu Zagrebu pokazuju kako je prisutan nepovoljan odnos okoline prema starijim osobama, prisutne su predrasude i negativni osjećaji kod mladih spram starijim osobama te diskriminacija u pružanju usluga u javnim službama.
Što mislite zašto je ageizam toliko rasprostranjen?
Situacija s ageizmom je globalno proširena, a što pokazuju rezultati istraživanja Svjetske zdravstvene organizacije iz 2016. godine koje je usmjereno na procjenu razine diskriminacije i negativnih stavova o osobama starije životne dobi. Analiza je pokazala kako čak 60 posto ispitanika smatra da se starije osobe ne poštuju, a posebno zanimljivo je kako su zemlje s visokim dohotkom imale najnižu razinu poštovanja prema starijima.
Nažalost, društvo smo koje starije građane drži na distanci ili ih ignorira i isključuje. Građane starije životne dobi diskriminira se prilikom zapošljavanja, negativno se konotiraju kroz medije, a nerijetko su žrtve stigmatizacije i zlostavljanja. Zbog takvog stava javnosti, starije osobe sklone su diskriminirati same sebe te se osjećati loše zbog svojih godina. Dakle, dobna diskriminacija starijih prisutna je samo zato što su stari, ne percipira ih se kao resurs već kao teret društva i tu je važno promijeniti kut gledanja. Potencijali starijih osoba još uvijek nisu dovoljno osviješteni u našem društvu. Generalno, društveni stavovi o starijim osobama prilično su negativni, osobito u zapadnoj kulturi koja je usmjerena mladosti i mladenačkoj ljepoti.
Koji su najčešći stereotipi o starijim ljudima? Kako se mogu pobijediti ovi stereotipi?
Za starost se automatski vežu negativne konotacije poput bolesti, nemoći, beskorisnosti, nesposobnosti, demencije, života u instituciji. Starosti se pridodaju pridjevi kao što su: nemoć, bolest, nesposobnost, ružnoća, beskorisnost. Jasno je da se razvila kolektivna predrasuda kako je otprilike starost jednako kraj života. Stoga se nastoji spriječiti raznim metodama, antiage tretmanima i preparatima, zbog čega je kozmetička industrija jedna od glavnih promotora ageizma. Pozitivni stereotipi bili bi mudrost, sloboda, situiranost, a oni se najčešće i koriste u prevenciji ageizma.
Prije svega trebali bismo više resursa ulagati u istraživanja jer ih nedostaje upravo na temu ageizma. Općenito je potrebno jačati medijsku pismenost i kritično promišljanje informacija u medijima među mladima, a smatram da bi takav sadržaj trebao biti integriran u školske kurikulume, s posebnim osvrtom na predrasude spram starijoj životnoj dobi.
Koje sve mjere postoje za asimilaciju starijih ljudi u društvo, a koje bi tek trebalo poduzeti?
Osobe starije životne dobi možemo bolje asimilirati u zajednicu time što ćemo ih uključiti u postojeće programe u kojima se osjećaju dijelom društva i kojima im se omogućava dulji ostanak u vlastitom domu. To su, na primjer, gerontološki centri, gerontodomaćice, pomoć u kući, razna druženja unutar udruga i aktivnosti koje teže očuvanju funkcionalnih i intelektualnih sposobnosti osoba starije životne dobi.
Važno je raditi i na smanjivanju jaza u društvenim interakcijama između starijih i mlađih članova društva. Zbog smanjenih intergeneracijskih kontakata mladi nisu ni u prilici upoznati stvarnu sliku života starijih osoba i životne mogućnosti koje pruža starija životna dob.
Grad Zagreb prepoznao je osobe starije životne dobi kao skupinu društva koja ima specifične potrebe koje u Gradu Zagrebu može zadovoljiti kroz uključivanje u zdravstveno-preventivne aktivnosti, a koje su se proširile na pomoć u kući, sportsko-rekreativne aktivnosti, kulturno-zabavne aktivnosti, radno-kreativne aktivnosti, savjetovališni rad, manifestacije, gerontološke tribine i predavanja. Nadalje, potrebno je na nacionalnoj razini kreirati nove, cjelovite pristupe, strategije i politike u suočavanju s izazovima starenja stanovništva.
Trebamo pružiti odgovore na sljedeća pitanja – kako zadržati osobe starije životne dobi što duže u vlastitom domu te im ponuditi širok spektar socijalnih i zdravstvenih usluga kako bi ostanak bio moguć i kvalitetan, kako organizirati intenzivnu dugotrajnu skrb koja je dostupna i priuštiva svakome tko je u potrebi, kako pomoći obiteljima koje brinu za svoje starije članove, kako prilagoditi zajednicu osobama starije životne dobi, kako spriječiti siromaštvo starijih osoba, kako modificirati sustave osiguranja za starost, ali i kako iskoristiti ogroman potencijal osoba starije životne dobi koji je, za sada, nedovoljno iskorišten u Republici Hrvatskoj.
Istaknuo bih i kako je Gradska skupština Grada Zagreba, na 34. sjednici, 18. lipnja 2020., donijela Zagrebačku strategiju za unapređenje kvalitete života osoba starije životne dobi za razdoblje od 2020. do 2024. To je prva takva strategija na razini jedinica lokalne i regionalne samouprave.
Što bi stariji ljudi trebali poduzeti da se sami što bolje uklope u društvo?
Osobe starije životne dobi trebalo bi više informirati o negativnostima ageizma, ponajprije zbog stvaranja vlastite slike o starosti i starenju. Važno je prihvatiti promjene koje dolaze s kronološkom dobi i živjeti u skladu s njima, a posebno je važno osvijestiti kako su često starije osobe upravo te koje doprinose održavanju ageizma u društvu.
Mediji imaju veliku ulogu općenito u kreiranju stavova pa tako i u održavanju, odnosno prevenciji ageizma. Istraživanja pokazuju kako se starije osobe u medijima prikazuju negativnije od mlađih osoba, a mlađe osobe zastupljenije su u medijima, što i sami možemo primijetiti u našem medijskom prostoru.
Koliko ageizam utječe na mentalno stanje starijih osoba?
Poznato nam je kako i inače u životu starijih osoba probleme mentalnog zdravlja uzrokuje osamljenost, nedostatni socijalni kontakti i socijalna izolacija, a u ovo „pandemijsko“ vrijeme to je još više došlo do izražaja. Ageizam samo još pridodaje osjećaju isključenosti iz društva.
I UN i Svjetska zdravstvena organizacija ističu kako ageizam vodi prema lošijem zdravstvenom stanju, socijalnoj izolaciji, narušenom fizičkom i mentalnom zdravlju, sporijem oporavku od invaliditeta u starijoj dobi, ranijoj smrti te posljedično velikim troškovima u zdravstvenom sustavu, stoga pozivaju sve zemlje na kreiranje i implementaciju učinkovitijih strategija usmjerenih na suzbijanje ageizma.
Jeste li primijetili porast ageizma za vrijeme pandemije?
Samoizolacija i pojačane mjere izolacije, uključujući ograničeno kretanje ili potpunu zabranu kretanja, kao i socijalna izolacija, svakako su imali neposredan negativni učinak na starije osobe. Općenito, starije osobe smatraju se visoko ugroženima s obzirom na posljedice bolesti COVID-19 na njihovo zdravlje i život, budući da mnogi od njih imaju kronične bolesti, a neke su i društveno izolirane te nemaju osiguranu dostupnost zdravstvenoj zaštiti. Takvo stanje izaziva stres i anksioznost u mnogih ljudi, osobito kod starijih osoba, a posebno onih koji su izolirani i institucionalno zbrinuti.
Dakle, tijekom pandemije se s ageizmom suočavamo više nego ikada, s obzirom na to da smo svjesni koji pritisak se vrši na naše stare u javnom prostoru. Stoga je pravo vrijeme za osvještavanje i ulaganje u edukaciju, kako stručnjaka/formalnih njegovatelja, tako i neformalnih njegovatelja, a sve u cilju osvještavanja koja su to područja gdje ulazimo u nekakvu zonu zlostavljanja i zanemarivanja.
Kako se općenito može poboljšati kvaliteta života starijih osoba?
Prije svega, važno je starijim osobama pružiti dostojanstven život. Podaci nam pokazuju kako je socio-ekonomski položaj starijih osoba u Hrvatskoj nepovoljan te kako je mnogo starijih osoba u riziku od siromaštva. Prema izvješću Europske komisije iz 2020. godine, u Hrvatskoj je tijekom 2019. godine čak 32,8 posto osoba 65+ bilo izloženo riziku od siromaštva. Prema podacima iz međunarodnog istraživanja o zdravlju, umirovljenju, socio-ekonomskom statusu, socijalnim i obiteljskim mrežama osoba u dobi od 50+ , osobe starije životne dobi u Hrvatskoj žive kraće, uz više lijekova i sa znatno manje prihoda od svojih vršnjaka iz Europske unije. Samo tri od deset kućanstava u kojima žive osobe starije od 50 godina ima dovoljno novaca za preživjeti mjesec.
Dakle, kao što sam već ranije istaknuo, potrebno je na nacionalnoj razini kreirati nove, cjelovite pristupe, strategije i politike u suočavanju s izazovima starenja stanovništva.
Mislite li da je potrebno više besplatnih događaja za građane, kao što je Back Together summit?
Svakako je potrebno i važno organizirati ovakve aktivnosti u zajednici jer to je izvrstan način kako da se približimo građanima i informiramo ih o važnostima prevencije. Nastavni zavod za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“, u suradnji s Gradom Zagrebom, kontinuirano organizira javnozdravstvene akcije i kampanje u cilju osvještavanja građana Grada Zagreba o javnozdravstvenim problemima, kao i razne edukacije, tečajeve i radionice, kako za osobe starije životne dobi, tako i za ostale građane.
Naš Zavod će uskoro krenuti s provedbom javnozdravstvenih akcija pod nazivom „Sajam zdravlja Štampar u tvom kvartu“. Riječ je o seriji lokalnih manifestacija koje će se provoditi u zagrebačkim kvartovima u obliku putujućeg sajma. Kroz niz aktivnosti građanima će se pružiti ključna saznanja o važnosti i ulozi kretanja, aktivnosti na otvorenom, pravilnoj prehrani, pružanju prve pomoći, prepoznavanju simptoma koji ukazuju na određene bolesti i zdravstvene poremećaje te brojne ostale informacije vezane uz brigu o zdravlju.
