Amiši žive 20-ak godina dulje od ostalih zahvaljujući genima, no i životnim navikama
Protestantske zajednice Amiša poznate su po svom radikalnom pristupu religiji, konzervativnom shvaćanju pobožnosti i specifičnom načinu života u zajednicama izdvojenima iz gradova. Većina ih je situirana u američkim državama Pennsylvania, Ohio i Indiana. Amiši ne posjeduju aute, televizore, računala, telefone, kao niti struju – potrebnu za korištenje navedenih uređaja. Međutim, imaju nešto puno vrjednije što drugi nemaju, a to su iznadprosječno dobro zdravlje u starijoj životnoj dobi i dugovječnost, što dokazuje nekoliko istraživanja.
Foto: pixabay.com
Iznadprosječna vitalnost Amiša
Prosječni životni vijek u Americi iznosi nešto manje od 79 godina. U prošlom stoljeću bio je 47, a već početkom 1900-ih u Amiša on je iznosio preko 70. I danas prestižu ostatak populacije što se tiče zdravlja u kasnijoj životnoj dobi, što potvrđuju niskim stopama oboljenja od raka, kardiovaskularnih bolesti i dijabetesa. To im omogućuje njihov način života i prehrambene navike, no isto tako i genetske predispozicije, piše msn.com.
Amiši su agrarne zajednice koje se odriču moderne opreme za poljoprivredu, što znači da sav posao obavljaju ručno. American College of Sports Medicine 2004. godine istraživao je ove zajednice uz pomoć volontera iste religije kojima se mjerila količina fizičke aktivnosti. Rezultati su bili iznenađujući – dok su muški pripadnici zajednice Amiša dnevno bili odradili 18.425 koraka, kod žena koje su sudjelovale u istraživanju ta brojka je iznosila 14.196 koraka. Sudionike koji nisu bili Amiši, doktori su dodatno poticali na aktivnost s ciljem da dosegnu brojku od barem 10.000 koraka, u čemu oni uglavnom nisu uspijevali. U svim oblicima manualnog rada, kao što su podizanje, sjeckanje, sjetva i sadnja, Amiši su se pokazali šest puta aktivnijima od ostalih sudionika koji su bili nasumično izabrani stanovnici iz 12 različitih država.
Foto: pixabay.com
Kao rezultat toga, samo oko četiri posto Amiša je pretilo, usporedno s 36,5 posto pretilih u ukupnoj populaciji Amerike. Ne-amiška djeca imaju tri puta veće šanse za pretilost od one iz amiških obitelji. Također, ostala djeca imaju tri puta veće šanse da postanu pretili od onih koja pripadaju zajednici Amiša i 50 posto više šanse za oboljenje od dijabetesa tipa 2, potvrdila je studija iz 2012. godine objavljena u časopisu PLOS One.
Amiši uglavnom nisu pušači – izuzev nekih muškaraca koji puše cigare – što rezultira 63 posto nižim stopama bolesti pušača u ovoj zajednici, s naglaskom na razne oblike raka, dokazano je istraživanjem 2014. provedenom u državi Ohio. Također, tijekom istraživanja su kod Amiša izračunate 40 posto niže stope oboljenja od raka nego kod ostatka populacije države Ohio.
Geni stari nekoliko stoljeća
Ipak, najjači ‘aduti’ pripadnika ove religije mogle bi biti genetske predispozicije koje im omogućuju dugovječnost. Amiška zajednica u Americi broji oko 318 tisuća ljudi, a oni potječu od 200 amiških obitelji koje su imigrirale u SAD u 18. stoljeću. Budući da tradicionalno sklapaju brakove unutar vlastite zajednice, geni koji su postojali kad su njihovi preci tek naselili Ameriku i dalje su prisutni u neuobičajeno velikoj mjeri.
U studiji objavljenoj u studenom prošle godine, istraživači sa sveučilišta Northwestern University otkrili su u Amiša prisutan gen povezan s dugovječnošću – oni koji ga posjeduju, žive 10 posto dulje od onih kojima gen nije prenesen. Također, izračunato je da Amiši imaju 10 posto dulje telomere – kape na kraju kromosoma koje potiču proces starenja. Gen poznat pod nazivom PAI-1, nije povezan samo sa sporijim starenjem, već i s boljim razinama inzulina i krvnoga tlaka, kao i s većom rastezljivošću krvnih žila. Gensku mutaciju PAI-1 nemaju dokazano svi Amiši; ona je otkrivena zasad samo u jednoj zajednici u Indiani. Međutim, oni koji je nose imaju veću šansu za dug život.
Foto: pixabay.com
Briga za potrebite
Činjenicu da žive 20-ak godina dulje od onih koji nisu pripadnici njihove zajednice, Amiši duguju genima, no velikim dijelom i životnim navikama. Ne puše, jedu organsku hranu, konzumiraju zdrave masti u velikim količinama, pridržavaju se prirodnih metoda liječenja, fizički su veoma aktivni, održavaju kontakt s prirodom i čvrsto drže do svoje zajednice.
Gotovo svi stariji ljudi u Amiškoj zajednici zbrinuti su u vlastitim domovima i o njima brinu rođaci, što je, kažu stručnjaci, izvrsno po zdravlje. PLOS One istraživanjem otkriveno je da starenje na jednom ustaljenom mjestu, na koje je čovjek navikao, produljuje život onoliko koliko i prestanak pušenja. Amiši se posvećuju brizi za starije, ali i ostale članove zajednice kojima je pomoć potrebna. Obitelj im je na prvom mjestu, što im za još nekoliko godina produljuje život.
