Automatizirana mehanička olovka, odnosno penkalo, njegov je najpoznatiji izum ali ne i jedini. Penkala je izumio preko 70 izuma iz područja kemije, medicine, mehanike, fizike i zrakoplovstva. Kreativan duh i čovjek s mnoštvom energije imao je u cilju napraviti praktične stvari kvalitetnijima i još praktičnijima.
Rođen je u današnjoj Slovačkoj 1871. godine i jedan je od najvažnijih izumitelja s početka 20. stoljeća. Diplomirao je na Kraljevskoj visokoj tehničkoj školi u Dresdenu 25. ožujka 1898. i pisao doktorsku disertaciju s područja organske kemije. Tijekom studija je upoznao svoju buduću ženu, pijanisticu Emiliju Stofferger i zajednički odabiru Zagreb gdje su se i preselili 1900. godine. Brzo se snašao i već 1904. je imenovan kraljevim tehničkim nadzornikom. Među prvim izumima koje je patentirao nalaze se termosica, rotirajuća električna četkica za zube i napokon penkalo, 1906. godine.
Iste godine počinje suradnja s poduzetnikom Edmundom Mosterom i nastaje poduzeće Penkala-Moster
Tadašnje novine su s oduševljenjem pisale o olovci koju “ne treba šiljiti” i koja je uvijek iste dužine. Koliko je izum bio popularan ilustrira činjenica da je nakon 10 uzoraka mehaničke olovke koju je poslao po Europi stigla narudžba za 100.000 olovaka. Tvornica olovaka i nalivpera s krutom tintom, koje je Penkala izumio u međuvremenu, je zapošljavala oko 300 radnika da bi se pet godina kasnije broj zaposlenih popeo na 800. U to vrijeme, Penkala-Moster bila je jedna od najvećih tvornica pisaćeg pribora u svijetu. Izumio je, patentirao ili usavršio anodne baterije, preparat protiv reumatskih bolova , prašak za pranje rublja, dinamometar i vagonske kočnice. Kao ljubitelj glazbe, bavio se i usavršavanjem mase ebonit pomoću koje su se pravile gramofonske ploče, a patentirao je i iglu za gramofonske ploče koja je bila duljeg vijeka trajanja od standardne.
Usporedno s procvatom tvrtke, Penkala intenzivno počinje raditi na području aeronautike. Nakon što je prijavio patente za zračni jastuk i zrakoplov 1907., započinje rad na zrakoplovu. Na vojnom vježbalištu Črnomerec dao je izgraditi hangar i uzletište za zrakoplov i to je tehnički prva zračna luka u Hrvatskoj. Zrakoplov je dovršen 1910. godine, a s njime je poletio Dragutin Novak koji je time postao prvi hrvatski pilot u povijesti.
Na vrhuncu svoje karijere, nakon jednog poslovnog sastanka vratio se u Zagreb s prehladom. Dijagnosticiran mu je teži slučaj upale pluća i preminuo je kao 51-godišnjak 1922. godine.
