Biskup, teolog, političar, utemeljitelj središnjih hrvatskih znanstvenih i kulturnih institucija te pisac i mecena jedan je od najpoznatijih Hrvata u svijetu, a zasigurno je jedna od najutjecajnijih hrvatskih ličnosti u 19. stoljeću. Utemeljitelj je sadašnje Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i bio je jedan od glavnih aktera u utemeljenju modernog sveučilišta u Zagrebu. Osobito je poznat po promicanju kulture i radu promicanju iste.
Ilustracija: Josip Juraj Strossmayer | Youtube screenshot
Rođen je u Osijeku u kroatiziranoj njemačkoj obitelji, gdje završava osnovnu i srednju školu. Odlazi u Đakovo u sjemenište, a nakon toga je upućen na filozofsko-bogoslovni studij u Pešti gdje s nepunih dvadeset godina postaje doktor filozofije. Osam godina kasnije, u Beču ostvaruje titulu doktora teologije. U Beču je proveo i revolucionarnu 1948. tj. pokrete poznatije kao Proljeće naroda gdje su diljem Europe različite društvene i nacionalne skupine postavljale zahtjeve za političke, društvene i gospodarske promjene. Iste godine, Josip Jelačić postaje ban i vrhovni zapovjednik hrvatske vojske, ukida kmetstvo i gasi ugarsku revoluciju kojoj je cilj bio mađarizirati Hrvate.
Godinu dana nakon, Jelačić imenuje Strossmayera biskupom s rezidencijom u Đakovu
Na čelu Đakovačke biskupije proveo je punih 55 godina, a pritom je naslijedio golema imanja đakovačke biskupije koje je uglavnom iskorištavao za darove kulturnim i prosvjetnim poljima. Osigurao je i sredstva za izgradnju poznate đakovačke katedrale i dao poticaj za izgradnju osječke konkatedrale. Aktivirao se politički i postaje članom proširenog Carskog vijeća. Ističe se kao odličan govornik na Prvom vatikanskom saboru gdje je postigao zavidan ugled u katoličkom svijetu, pa i šire.
Na kulturno-prosvjetnom planu se istaknuo prije svega kao mecena. Novčano je stipendirao bosanske franjevce, pomogao osnivanju Više gimnazije u Osijeku, osnivanje Kongregacije Svetih anđela čuvara sestara dominikanki i granju njihova samostana na Korčuli, tiskanje pojedinih hrvatskih novina. Zalaganjem za to da se Mariju Jurić Zagorku 1860. primi u uredništvo važnih novina ‘Obzora’ postaje pionirom borbe za ženska prava u Hrvatskoj.
Ostavština J.J. Strossmayera
Vođen načelom ‘Prosvjetom k slobodi!’ često je znao biti razočaran jer su ga mnogi napadali da je bio zanesen svojim svjetovnim idejama i da je zanemario svoju biskupiju i biskupski poziv. Bio je znak otpora tadašnji habsburškim vlastima koje su često pokušavali spriječiti njegov rad. U razdoblju nakon njegove smrti u Đakovu 1905. godine, često je bio jednostrano prikazivan izvan konteksta i korišten u dnevnopolitičke svrhe svih država i vlada koje su se mijenjale na ovim prostorima tijekom 20. stoljeća. Imenom Josipa Juraja Strossmayera nazvane su ulice i trgovi u mnogim hrvatskim gradovima i mjestima, ali i u inozemstvu – u Pragu postoji trg Josipa Juraja Strossmayera, a neke ulice u Bugarskoj također nose njegovo ime. Veliki hrvatski pjesnik A.G. Matoš o njemu je napisao: “Njemačko dijete i najljepši primjer naše asimilacione snage, ‘Eseker’ i hrvatski rodoljub, velikaš Crkve i pionir nauke, najomraženiji i najmiliji sin roda, bez sumnje najslavniji, ‘naša dika'”.
