[29.1.] Rođen Ivo Robić, prvi hrvatski pjevač koji je napravio međunarodnu karijeru
Ivo Robić bio je pionir zabavne glazbe i prvi koji je ostvario veliku međunarodnu karijeru. Ploču „Morgen“, prodao je u preko milijun primjeraka, tako da ga od tada zovu „Mister Morgen“, a ta je ploča i danas najveći komercijalni uspjeh koji je neki naš glazbenik postigao. Među njegove najpoznatije kompozicije ubrajaju se Rodni moj kraju, Srce, laku noć, Samo jednom se ljubi i Mužikaši. Bio je vrlo svestrani glazbenik; svirao je klavir, saksofon, klarinet, flautu i kontrabas. Izvan pozornice živio je mirno i povučeno na relaciji Zagreb – Opatija, koja je od 1960-ih bila njegov drugi dom. Do kraja života živio je u skladnom braku sa suprugom Martom.
Foto: youtube screenshot
Ivo Robić rođen je u Garešnici, 28. siječnja 1923. u obitelji sudskog službenika, koji je volio i glazbu. Vodio je tamburaški orkestar. Tako je Ivo Robić već od rane dobi pjevao u zboru i svirao violinu. U srednjoj školi u Bjelovaru, kamo su se preselili, Robić je već osnovao mali sastav s kojim je amaterski nastupao.
Nakon srednje škole odlazi u Zagreb na studij prava. Istovremeno počinje pjevati u zagrebačkom podrumu Gradske kavane, te na plesu u u tada popularnom Tucmanu, uz pratnju orkestra Charlieja Pavlića. Nakon radijske audicije održane 1943. na kojoj pjeva pjesmu Sniježi, počinje uživo pjevati u programu Državne krugovalne postaje Zagreb.
Kako je 1943. kapitulirala Italija, u NDH je proglašena mobilizacija, koja je zahvatila i Robića, koji je također unovačen no uspio je ući u Prosvjetničku bojnu Odgojnog odjela Ministarstva oružanih snaga NDH, što je bio elegantan način da izbjegne odlazak u rat. Nakon toga je nastupao u brojnim emisijama Državne krugovalne postaje Zagreb, a naročito u radijsko-magazinskom ciklusu Hrvatskom vojniku Vikija Glovackog.
Proboj u međunarodne vode
Od 1946. ponovno pjeva na Radio Zagrebu, a iste se godine i ženi svojom ljubavi iz ratnih dana, Martom Goleš, s kojom je ostao do kraja života, i koja mu je bila i više od supruge – menadžerica i njegova desna ruka. Robić je nakratko živio u Mariboru od 1949. nastupajući na tamošnjem radiju, no već iste godine dobiva ljetni angažman u hotelu Talasoterapija u Crikvenici, a već 1950. u Opatiji na terasi Hotela Kvarner, što će vremenom postati njegov zaštitni znak. Na toj će terasi pjevati do kraja 1980-ih, uz manje prekide.
Ljetni nastupi u Opatiji donijeli su mu i prvi inozemni angažman. Njegov se nastup 1955. toliko dojmio vlasnika noćnog kluba iz bavarskog ladanjskog gradića „Hof an der Saale“, da je angažirao Robića za svoj klub. Tako je Robić prvi put otišao u Njemačku te ostao sedam mjeseci i stekao dragocjena iskustva za kasniji proboj na to tržište. Sljedeća godina donijela mu je još jednu sjajnu priliku; predstavnici čehoslovačke diskografske kuće Supraphon, koja je tad bila nešto u svijetu diskografije, došli su u Beograd 1956. pronaći izvođače za svoju kuću, i odabrali su upravo njega. Iste je godine snimio singl ploču. Suradnja s Praškim Supraphonom tekla je godinama te je Robić objavio 55 singlica, uglavnom prepjeve popularnih hitova tog vremena, između 1956. i 1965.
Morgen za zvijezde, Strangers in the Night za Sinatru
Robićevi uspjesi u neposrednom susjedstvu dojmili su se i ljudi iz Hamburške diskografske kuće Polydor, tako da je krajem 1958. dobio poziv za probno snimanje. Nakon potpisivanja ugovora, 4. veljače 1959. snima skladbu Morgen švicarskog skladatelja Petera Moessera, u aranžmanu i uz pratnju orkestra Berta Kaempferta. Morgen je Robića lansirao u onovremene zvijezde lakih nota. U nepunu godinu dana singl Morgen donio je Robiću Zlatnu ploču Polydora i Brončanog lava Radio Luxemburga. Na ljestvicama popularnosti onovremenih poznatih glazbenih časopisa Morgen je vrlo dugo držao visoke pozicije. Dospio je i na 13 mjesto Billboardove liste, kao i 23. mjesto britanske top ljestvice.
Nakon uspjeha s Morgenom Robić je nastavio suradnju s Bert Kaempfertom, koji je u to vrijeme imao jedan od vodećih orkestara u Njemačkoj; zajedno su snimili jedan LP i 14 singl ploča za kuću Polydor. Velike Robićeve uspješnice bile su i: Muli Song, Mit 17 fängt das Leben erst an, Rot is der Wein i Fremde in der Nacht (Strangers in the Night). Za potonju pjesmu postoji priča da je djelo samog Ive Robića. Po priči njegove supruge Marte on je tu pjesmu slao na Splitski festival, ali nije prošla selekciju. Navodno je autorstvo prepustio Bert Kaempfertu a on pjesmu dao Franku Sinatri koji je s njom doživio planetarni uspjeh 1966.
Samo jednom se ljubi, Jedan dan života i Srce laku noć
Istovremeno s inozemnom, Robić je uspješno gradio i karijeru kod kuće. Bio je radijska zvijezda 1950-ih, a svako malo bi se čuli njegovi prepjevi tada popularnih hitova; Mama Juanita iz filma Jedan dan života i S pjesmom u srcu iz filma Mladić s trubom. Negdje u to vrijeme obnovio je suradnju sa skladateljem i tekstopiscem Marijom Kinelom, pa su izbacili domaće uspješnice: Uzalud plačeš, Ko divan san, Čežnja i Jadran u noći, Samo jednom se ljubi i Srce laku noć. Tada se počinju rađati i brojni domaći festivali. Na prvom Zagrebfestu 1953. Robić je uz Rajku Vali bio jedini pjevač; pobjedio je s pjesmom Ta tvoja ruka mala, koja je prvo postala veliki radijski, a tek potom i diskografski hit. Potom slijedi uspjeh na prvom Opatijskom festivalu 1958. na kojem je pobijedio otpjevavši pjesmu Mala djevojčica u duetu s tada djevojčicom Zdenkom Vučković, koja je postala veliki hit.
Krajem 1960-ih i početkom 1970-ih više se okreće nastupima na regionalnim festivalima u Krapini, Slavoniji i Kvarneru. Za njih i piše vlastite skladbe, odlazi na brojne i česte turneje po Njemačkoj, Americi i Australiji i puno gostuje na televiziji.
Preminuo je u Rijeci, 9. ožujka 2000.
Robićevi su bili bez potomstva, a kad su obnavljali bračne zavjete, zemljište i kuću ostavili su kao dar Riječkoj nadbiskupiji. Kako u Ičićima nema župne crkve, a na okućnici vile nije bila dozvoljena gradnja, kuća Ive i Marte Robić preuređena je u kapelu sv. Ivana od Boga u tamošnjoj župi sv. Josipa.
