Na današnji dan 2007. godine u Zagrebu, u 102. godini života, preminuo je poznati hrvatski pjesnik Dragutin Tadijanović. Zvali su ga “živim klasikom hrvatskog pjesništva” i “pjesnikom-institucijom”.
Foto: Portret Dragutina Tadijanovića | Youtube screenshot
Dragutin Tadijanović rođen je davne 1905. godine u Rastušju kod Slavonskog Broda. Bio je najstariji sin zemljoradnika Mirka i Mande Tadijanović.
Pjesme je počeo pisati kao učenik petog razreda gimnazije. U Zagrebu je na tadašnjem Gospodarsko-šumarskom fakultetu upisao studij šumarstva, no prebacio se na Filozofski fakultet na smjer Povijest južnoslavenske književnosti i filozofije, piše magazin.hrt.hr.
Radio je mnoštvo poslova; kao korektor službenog lista Narodne novine, honorarni nastavnik na Akademiji likovnih umjetnosti, urednik u knjižnici Djela hrvatskih pisaca, u Izdavačkom poduzeću Zora, a najvažniji je bio kao ravnatelj Instituta za književnost JAZU sve do umirovljenja 1973. godine.
Kao pjesnik, bio je osebujan. Još su oko njega trajali odjeci moderne i ekspresionizma, a Tadijanović se priklonio intimnim govorom i preferirao je zavičajne teme. Nastavio je tradiciju Janka Polića Kamova, Krleže i Antuna Branka Šimića, pišući slobodnom i autentičnim stilom.
Njegove zbirke poezija prevedene su na dvadesetak jezika, a za života je dobio brojne nagrade i priznanja, među kojima je i ona Vladimira Nazora za životno djelo koju je dobio gotovo 50 godina prije smrti.
