[27.12.] Rođena njemačko-američka glumica i pjevačica Marlene Dietrich
Svrstana među 10 najvećih glumica i zvijezda svih vremena od strane Američkog filmskog instituta, fatalna Marlene žarila je i palila svjetskom scenom čak 60 godina. Neki su je zapamtili po pjesmi „Lili Marlene“, neki po stilu odijevanja, neki po dubokom glasu i kabaret nastupima, a drugi po imidžu fatalne žene. Karijera joj je doživjela uspone i padove, a brojne ljubavne afere uspijevala je ipak držati u tajnosti.
Maria Magdalena Dietrich rođena je u Berlinu 27. prosinca 1901. Bila je mlađa kćer policijskog poručnika Louisa Dietricha i Wilhelmine Felsing. S 10 godina ostala je bez oca, koji je iznenada preminuo. Još s 11 godina malena je Maria Magdalena osmislila novo ime Marlene, spojivši svoja dva originalna imena. Odmalena je pokazivala talent za muziku; željela je postati profesionalna violinistica. No, njezini snovi su propali jer je ozlijedila ručni zglob. U tinejdžerskim godinama pohađa Dramsku školu Max Reinhardt i uskoro dobiva malene uloge u njemačkim nijemim filmovima. Njezina obitelj nije odobravala njezin odabir zanimanja, pa je ime Marlene počela upotrebljavati kao umjetničko.
Ubrzo je počela raditi u kazalištu kao pjevačica u zboru te je dobivala malene i nezapažene uloge. Iste godine glumila je filmu „So sind die Männer”, kada započinje njezina filmska karijera.
Prekretnica u karijeri – “Plavi anđeo”
Svojega budućeg supruga Rudolfa Siebera upoznala je 1923. na setu filma „Tragödie der Liebe”, a vjenčali su se te iste godine. Krajem 1924. rodila je jedinu kćer Mariu Elisabeth Sieber. Najveća prekretnica u karijeri bila joj je glavna ulogu u filmu “Plavi anđeo”, snimljenom na engleskom i njemačkom jeziku, u kojem je glumila kabaretsku plesačicu Lolu-Lolu. Režirao ga je hollywoodski redatelj Josef von Sternberg, koji je kasnije uzeo zasluge za Marlenino otkriće. U filmu je izvela pjesmu „Falling in Love Again”, koju je kasnije snimila na ploči. Film je postigao međunarodni uspjeh, pa se Marlene 1930. preselila u SAD i potpisala ugovor s Paramount Picturesom, gdje je trebala imati ulogu konkurentice švedskoj senzaciji Greti Garbo.
Odmah je započela sa snimanjem filma “Maroko”, također pod redateljskom palicom von Sternberga, te je zaradila jedinu nominaciju za Oskara. Zanimljivo je spomenuti kako je u to vrijeme znala vrlo malo engleskog, pa je rečenice učila i izgovarala fonetički. S von Sternbergom je snimila sveukupno sedam filmova, među ostalim„Plavu Veneru“ i „Šangaj Express”, a od nje je stvorio imidž fatalne žene koji ju je na kraju pratio cijeli život.
https://www.youtube.com/watch?v=HaZDiKRT1is
Protivnica nacizma
Američko državljanstvo dobila je 1939. Bila je velika protivnica nacizma, pa je početkom rata odbila ponudu da se preseli natrag u Njemačku i surađuje s nacistima. Kada su 1941. SAD ušle u rat, Marlene je bila među prvima koja je krenula u potpomaganje savezničkih snaga prodajući „ratne obveznice“, s kojima su se potpomagale vojne akcije. Navodno je prodala najviše obveznica od svih zvijezda koje su se priključile.
Također, nastupala je pred vojnicima kako bi im podigla moral, a navodno je na svojoj turneji po Pacifičkoj obali nastupala pred njih 250.000. Njena najpoznatija pjesma „Lili Marlene“ postala je omiljena pjesma ne samo Savezničkih snaga nego i vojnika Sila osovine. Nakon rata dobila je odlikovanja od američkog predsjednika i francuske vlade za doprinos u ratu.
Brojni ljubavnici i – ljubavnice
Iako je tijekom 40-ih glumila u filmovima brojnih renomiranih redatelja kao što su Orson Welles, Billy Wilder i Fritz Lang, nikada više nije povratila staru slavu. Od ranih 50-ih do sredine 70-ih, isključivo nastupa kao ekskluzivna kabaret umjetnica u velikim teatrima diljem svijeta. Za cijelo vrijeme niže brojne ljubavne afere. Tu su slavni muškarci: John Wayne, Maurice Chevalier, Douglas Fairbanks, Marlon Brando, George Bernard Shaw, Jean Gabin, Frank Sinatra, Yul Brynner, John F. Kennedy i njegov otac Joseph Kennedy, ali i žene, poput spisateljice Mercedes de Acosta i pjevačice Edith Piaf.
Posljednji puta na filmu pojavila se 1979. u filmu „Just a Gigolo“ u kojem je glumio David Bowie. Nakon toga, u potpunosti se povukla iz javnog života, te doslovno zatvorila u svoj stan u Parizu. Posljednjih 11 godina provela je u krevetu, dopuštajući samo rijetkim i odabranim osobama i zaposlenicima ulaz u stan. Dane je kratila dugim telefonskim razgovorima i pišući pisma. Cijeli život ostala je politički aktivna na različite načine, pa je i tijekom 80-ih godina održavala telefonske kontakte s američkim predsjednikom Ronaldom Reaganom i Mihailom Gorbačovom. Umrla je 6. svibnja 1992. godine s navršenih 90 godina od zastoja srca. Komemoracija je održana u Parizu, no nakon toga njezino tijelo je prebačeno u Berlin, gdje je pokopana na groblju blizu svoje majke i rodne kuće.