Britanski egiptolog Howard Carter otkrio je 26. studenog 1922. godine grobnicu gotov nepoznatog faraona čije je ime, Tutankamon, uskoro postalo tako poznato i slavno da je zasjenilo imena drugih, puno moćnijih faraona.
Tutankamonova posmrtna maska
U trenutku ovog otkrića Dolina kraljeva se, s arheološkog stajališta, smatrala mjestom gdje se ne može nešto otkriti. Međutim, silna Carterova upornost srećom se isplatila. Vođen otkrićem nekoliko predmeta što su nosili Tutankamonovo ime, Carter je vjerovao da kralj mora još ležati negdje u dolini u nekoj neotkrivenoj grobnici. Njegova se pretpostavka pokazala točnom.
U grobnici je pronađeno 6 zaprega, 4 ceremonijalna kreveta, 130 štapova te ogromna količina ogrlica i drugog nakita. No pravo se iznenađenje krilo u pogrebnoj dvorani, gdje je Carter pronašao 4 škrinje, položene jedna unutar druge, a unutar zadnje se nalazio kameni sarkofag s 3 antropoidna sarkofaga, također položena jedan unutar drugog. Posljedni je bio od čistog zlata, a unutar njega se nalazila faraonova mumija koja je nosila znamenitu zlatnu masku. Sve je to bilo u kovčegu od čistog zlata koji je sam imao preko 110 kg. U cijeloj grobnici bilo je preko 3500 predmeta, uglavnom od čistog zlata. Carter je bio razočaran što nije pronašao nikakve pisane dokumente o faraonovoj vladavini, tako da i danas o dječaku kralju znamo vrlo malo.
Oko otkrića grobnice se razvila legenda o prokletstvu.
Naime, iznad sarkofaga je bio obješen natpis: “Smrt će snaći one koji ometaju faraonov san.” U roku od šest tjedana nakon otvaranja grobnice umrlo je 12 ljudi koji su sudjelovali u otvaranju, dok su nakon sedam godina samo još dva člana prvotne ekipe bila živa. Ukupno je umrlo 22 ljudi koji su imali veze s ekspedicijom, neki od – često misterioznih – groznica i bolesti, a drugi pod nerazjašnjenim okolnostima.
