Antikominternski pakt predstavljao je njemačko-japanski ugovor iz 25. studenog 1936. čije su se zemlje potpisnice obavezale na političku podršku u slučaju rata protiv SSSR-a. Antikominternskom paktu su kasnije pristupile i Italija, Mađarska, Španjolska, Bugarska, Finska, Rumunjska, Slovačka i NDH.
Japanski veleposlanik u Njemačkoj Kintomo Mushakoji i ministar vanjskih poslova Njemačke Joachim von Ribbentrop potpisuju Antikomininternski pakt
Antikominternski pakt nastaje potpisivanjem njemačko-japanskog ugovora 25. studenog 1936. godine. Pakt je formalno usmjeren protiv Kominterne (Treća internacionala – totalitarizam), odnosno drugim riječima, tajnim protokolom potpisnici su se obvezali na političku podršku u slučaju rata protiv SSSR-a. Također su se obavezale da nijedna od njih neće potpisivati nikakve sporazume sa Sovjetskim Savezom, a Njemačka se dodatno složila da prizna nezavisnost Mandžukuoa, marionetske države stvorene pod patronatom Japana na području povijesne regije Mandžurije u Kini, tijekom japanske okupacije Kine.
Prije potpisivanja Antikominternskog pakta, u lipnju 1935. godine, potpisan je Englesko-njemački pomorski sporazum između Ujedinjenog Kraljevstva i Nacističke Njemačke. Taj događaj je označio početak niza Hitlerovih pokušaja da poboljša odnose između te dvije zemlje i tako izolira Sovjetski Savez, dok su Sovjetski Savez i Ujedinjeno Kraljevstvo u isto vrijeme pokušavali to isto učiniti s Njemačkom.
Antikominterna paktu 6. studenog 1937. godine pristupila je i Italija, a revizijom od 25. studenog 1941. godine i Mađarska, Španjolska, Bugarska, Finska, Rumunjska, Slovačka i NDH.
