[23.6.] Kako je završila francuska kraljica koja je gladnima poručila: “Ako nemate kruha, jedite kolače.”
Zadnja i najomraženija kraljica Francuske, Marija Antoaneta, bila je jedna od glavnih okidača za Francusku revoluciju. Tijekom svog života uživala je ogromnu popularnost među plemićima, ali to nije bio slučaj s običnim pukom. Vođe francuske revolucije su je koristile kao simbol svega što ne valja s apsolutizmom, često izmišljajući citate i anegdote o njoj kako bi je prikazali u što gorem svjetlu. Jedan od tih izmišljenih citata je i onaj najpoznatiji, kada je Marija gladnim Francuzima koji su se žalili da nemaju kruha rekla neka jedu kolače.
Priča počinje 2. studenog 1755. godine u Beču, kada je habsburška carica Marija Terezija rodila svoje petnaesto dijete, kćer Mariju Antoniju Josipu Ivanu od Austrije.
Rođena sa zlatnom žlicom u ustima, Marija je vodila bezbrižno djetinjstvo. Nije bila pretjerano zainteresirana za knjige, tako da su joj morali osigurati pritvatnog tutora. Iako je katastrofalno pisala i čitala, njen učitelj je u svojim dnevnicima zapisao kako je Marija “pametnija nego što se da pretpostaviti”, ali i da je lijena i neozbiljna. Unatoč tome, imala je “ono nešto” čime je osvajala ljude oko sebe. Bila je na glasu kao izuzetno šarmantna mlada dama.
S druge strane imamo prijestolonasljednika Louisa-Augustea, mladića koji nije previše obećavao. U obitelji su ga smatrali čak malo glupavim. Ali situacija se poklopila, stariji i sposobniji brat umro je u bitci, a oca mu je pokosila tuberkuloza. I tako je 11-godišnji Loius postao Luj XVI., kralj Francuske.
Moćniji ljudi od njih odlučili su kako će Marija Antoaneta postati njegova žena. U spektakularnom vjenčanju spiskali su velik dio državne blagajne, a službena pratnja slučajno je pregazila okupljeno građanstvo koji su promatrali vjenčanje iz daljine. Popularnost monarhije je bila na niskim granama, tako da je kraljevska obitelj svim stradalnicima morala pokriti troškove liječenja.
Mandat
Mladi par na tronu, što bi moglo poći po krivu? Na prve kritike nisu morali dugo čekati. Dogodio se tzv. “Rat brašna”, odnosno niz pobuna diljem Francuske 1775. godine, koji je rezultirao drastičnm padom zalihe žitarica. Vremenske prilike su dodatno pogoršale problem, budući da je to razdoblje obilježeno lošim žetvama.
Smanjene su zalihe žitarica, a narod nije imao ni za kruh. Luj XVI. je pokušao liberalizirati tržište, ali je više odmogao nego pomogao jer je cijena brašna naglo porasla. Narod je svoj bijes usmjerio prema njemu i prema njegovoj rastrošnoj supruzi, koja je uživala u životu u po dvorcima.
Istina je da je Marija Antoaneta bila rastrošna, ali sve plemićke obitelji su u to vrijeme bile rastrošne. Budući da je ona potjecala iz Austrije, a Austrija je tada Francuskoj predstavljala ljutog neprijatelja, privukla je pozornost javnosti. U tom periodu nastala je većina tračeva i izmišljenih priča o razvratnoj kraljici. Francuska blagajna postajala je sve manja i manja, a nju su prozvali Madam Deficit.
Francuska revolucija
Narod je trpio dovoljno dugo, a kap koja je prelila čašu je niz neuspješnih reformi koji su dodatno ugrožavali život građanstva. Jedan od predvodnika revolucije, Robespierre, u jednim je novinama izmislio čitav onaj citat: “Ako nemaju kruha, neka jedu kolače”, i pripisao ga omraženoj kraljici. Revolucija je počela, a kraljevska obitelj je ostala zaključana u dvorcu pod stražom.
Kralj Luj dugo vremena nije znao što učiniti, ali se konačno ipak odlučio na bijeg. Taj potez uništio je i zadnji komadić simpatije koju je poneki građanin još gajio prema kraljevskoj obitelji.
Na današnji dan uhićeni su, rastavljeni i prebačeni natrag u Pariz. Na putu do tamnice, francuski narod ih je kao u filmovima gađao blatom, prestižna francuska monarhija dotaknula je dno. Marija Antoaneta bila je relativno mlada, sa svojih 35 godina nije nikada pretjerano razumijevala politiku niti zašto se narod ljuti na njih.
Jedna sluškinja Marije Antoanete u svom je dnevniku zapisala sljedeće:
“Nikad u životu nisam vidjela takvo što. Inače plavosiva, prekrasna kraljičina kosa, preko noći je postala bijela kao u 70-godišnje žene.”
Francuska je bila u rasulu, nekoliko frakcija se borilo za vlast. Monarhija je službeno ukinuta oko godinu i pol dana kasnije, što je Mariju Antoanetu i Luja XVI. označilo posljednjim kraljevima Francuske.
Kada su zagovornici revolucije osigurali vlast u cijeloj zemlji, organizirano je suđenje koje je trajalo dva dana. Marija Antoaneta osuđena je zbog veleizdaje, a kazna je bila javno smaknuće popularnom giljotinom.
I dok se onakva sva u dronjcima penjala na pozornicu gdje će ju smaknuti, slučajno je stala krvniku na nogu. “Ispričavam se gospodine, slučajno sam”, dobacila mu je s kraljevskim smješkom. I to su posljednje riječi Marije Antoanete, osobe koja će u povijest ući kao jedna od najomraženijih vladarica.
https://www.youtube.com/watch?v=DdISOGVJZOc
___________________________
Pročitajte što se dogodilo jučer [22.6.] na ovom linku.