Hrvatski dinar uveden je 23. prosinca 1991. u zamjenu za jugoslavenski dinar i to u omjeru 1:1. Novac je korišten na teritoriju Hrvatske izuzev okupiranog područja – tzv. Republike Srpske Krajine.
Foto: hnb.hr
Prvi dinari s novčanicama od 1, 5, 10, 25, 100, 500 i 1000 dinara tiskani su 8. listopada 1991. 15. siječnja 1992. izdane su još novčanice od 2000, 5000 i 10.000 dinara, a 30. svibnja 1993. još 50.000 i 100.000 dinara. Sve su novčanice na prednoj strani sadržavale lik Ruđera Boškovića. Na stražnjoj strani novčanica od 1 do 1.000 dinara bila je slika zagrebačke katedrale, a na ostalim nominalama slika Meštrovićeve skulpture “Povijest Hrvata”.
Uvođenje hrvatskog dinara kao zakonskog sredstva plaćanja u Republici Hrvatskoj označilo je dovršetak procesa monetarnog osamostaljenja Republike Hrvatske. Monetarno osamostaljivanje Hrvatske počelo je već u srpnju 1991. odlukama Vlade Republike Hrvatske kojima se Hrvatska pokušala zaštititi od negativnih posljedica koje su proizlazile iz odluke Savjeta guvernera Narodna banke Jugoslavije od 27. lipnja 1991. – tom su odlukom banke iz Republike Hrvatske i Slovenije i njihove narodne banke bile isključene iz primarne emisije NBJ.
Kunino krzno u monetarnoj i fiskalnoj povijesti
Iako je tada došlo do odvajanja navedenih dviju republika od jugoslavenske monetarne jezgre, Brijunskim moratorijem (od 7. srpnja do 7. listopada) pokušalo se uz potporu međunarodne zajednice zaustaviti monetarno osamostaljenje, no to više nije bilo moguće.
Na Dan državnosti, 30. svibnja 1994. ovaj privremeni hrvatski novac zamjenila je sadašnja valuta – kuna. Tečaj zamjene bio je 1000 hrvatskih dinara za 1 kunu. Naziv kuna za trajnu hrvatsku valutu odabran je zbog značajne uloge kunina krzna u monetarnoj i fiskalnoj povijesti Republike Hrvatske. Povijest naziva počinje s krznom kune kao sredstvom naturalnog plaćanja, zatim kuna postaje obračunska novčana jedinica i potom novac u modernom smislu.
