[23.1.] Braća Seljan krenula u svoje pustolovine oko svijeta

Vladimira Paleček
23. siječnja 2018.
Vremeplov
A- A+

Veliki hrvatski istraživači Mirko i Stjepan Seljan prošli su tisuće kilometara kroz opasna i dotad neistražena područja – nerijetko pješice – te istražili dijelove Afrike i Južne Amerike na koje je rijetko ili nikada prije stupila noga nekog bijelca, a iznimno vrijedna zbirka njihovih rukopisa i predmeta čuva se u zagrebačkome Etnografskom muzeju.

Braća Seljan / povijest.hr

Braća Mirko (1871.–1913.) i Stjepan Seljan (1875.–1936.) rođeni su i odrasli su u Karlovcu. Otac Janko bio je krznar, a majka se brinula o sinovima. Bili su odlični đaci, a ponajviše ih je zanimao zemljopis. Nakon srednje škole stekli su vojnu naobrazbu, a zatim se Mirko uputio u svijet. Radio je u Rumunjskoj, Rusiji i Francuskoj, nakon čega se vratio u svoj rodni grad. Za to je vrijeme Stjepan, kao mornar, putovao svjetskim morima, da bi se i on u zimi 1898. vratio u Karlovac kako bi se sastao sa svojim bratom.

Mirko je 1897. osvojio naslov “Champion of Globetrotter” prešavši pješice put od Petrograda do Pariza za samo 110 dana.

U službi etiopskog cara

U rano jutro 23. siječnja 1899. krenuli su u svoje pustolovine oko svijeta. Prvi im je cilj bio Crni kontinent: Afrika. Pješice su pregazili put između Karlovca i Trsta, da bi zatim brodom stigli do Aleksandrije u Egiptu. Neko vrijeme su lutali Egiptom, a onda ih je privukla Abesinija, današnja Etiopija. U rujnu 1899. etiopski kralj Menelik II. imenovao je Mirka guvernerom nekoliko pokrajina na jugu zemlje, a Stjepana njegovim zamjenikom. Ti ekvatorijalni krajevi bili su Europljanima divlji i gotovo potpuno nepoznati. Kao jedini bijelci okruženi mnoštvom neprijateljski raspoloženih crnaca, braća su provela geomorfološka, klimatološka i etnografska istraživanja područja Rudolfova i Stefanijina jezera, gdje su osnovala Seljanville. Za zasluge u Etiopiji, kralj Menelik podario im je plemićke titule, visoka odlikovanja i niz vrijednih darova. Vratili su se u domovinu, vjerojatno iz političkih razloga.

No već u travnju 1903. otputovali su preko Lisabona u veliku luku Buenos Aires. Pred braćom su stajali nepregledni pampasi, goleme i neistražene rijeke, prašume s indijanskim narodima koji nikada nisu vidjeli bijelce i ruševine drevnih američkih civilizacija – sve to bili su nepoznati prostori.

Mirkova smrt u prašumi

Nakon dolaska osnovali su znanstvenu misiju; htjeli su istražiti Južnu Ameriku uzduž i poprijeko, makar im je na putu stajala moćna prirodna barijera – Ande s vječnim snijegom, gudurama i klisurama. Istraživali su slapove Sete Quedas i neistraženi tok rijeke Aquapei. Narednih su godina izvršili nekoliko vrlo uspješnih ekspedicija u ekstremnim uvjetima u Brazilu, Argentini, Paragvaju, Urugvaju, Boliviji i Čileu. Uz hidrografske i geografske zadatke, Seljani su se bavili etnografijom i istraživanjem preostalih potomaka indijanskih starosjedioca.

Godine 1892. otišli su istraživati ležišta salitre u Čileu. Počeli su raditi na projektu spajanje Atlantika i Pacifika rijekom Amazonom, ali je taj plan propao nakon što je Mirko smrtno stradao tijekom ekspedicije u području Amazone. Stjepan je organizirao potragu za bratom i naposljetku pronašao njegove ostatke (identificirao ih je po platinskim plombama) te ih pokopao na mjestu smrti i postavio veliki drveni križ. Službeni uzrok smrti ostao je neutvrđen, ali je Stjepan smatrao kako su Mirka i njegove bijele pratitelje izdali i ubili indijanski članovi ekspedicije.

Vrijedna zbirka u Etnografskom muzeju

Nakon bratove smrti Stjepan se bavio istraživanjem ruda u Latinskoj Americi. Skrasio se u brazilskoj državi Minas Gerais, gdje se oženio učiteljicom Marijom Aracy i imao četvero djece. Većinu ostatka života proveo je na plantaži u mjestu Rodrigo Silva. Umro je 7. lipnja 1916. u gradu Ouro Preto.

Braća su tadašnjem Narodnom muzeju u Zagrebu darovala 133 predmeta iz Etiopije te 240 iz Južne Amerike. Njihova kartografska i etnografska djela danas se smatraju iznimno vrijednima. Nažalost, moramo istaknuti da još uvijek nisu dovoljno valorizirana – većina ih je sačuvana samo u obliku rukopisa, a mnoga nisu prevedena na hrvatski jezik.

https://www.youtube.com/watch?v=mSefKiWM08s

Popularno
Copy link
Powered by Social Snap