[21.2.] Počelo suđenje sv. Ivani Orleanskoj: Imala je 19 godina kada su je osudili na smrt
Kada je Ivani Orleanskoj bilo 16 godina, ni po čemu se nije isticala od svojih vršnjakinja u srednjovjekovnoj Francuskoj. Nije znala čitati ni pisati, nikad nije jahala konja, živjela je na rubu civilizacije u malom francuskom selu Domremyju. Godinu dana kasnije, stala je na čelo francuske vojske i u nevjerojatnom vojnom pohodu oslobodila Francusku od engleske okupacije u tzv. “Stogodišnjem ratu”.
Foto: Ivana Orleanska, pixabay
Stogodišnji rat ime je za isprekidane ratne sukobe između Kraljevine Francuske i Kraljevine Engleske, a sukob je trajao 116 godina, od 1337. do 1453. godine. Rat je počeo engleskom ekspanzijom na francusko tlo, a u vojnoj povijesti bitan je jer su barut i topovi odigrali ključnu ulogu u posljednjim bitkama sukoba, kada su Francuzi uspješno oslobodili svoj teritorij od Engleza.
Ukazanja su je navela da pobjegne od kuće i oslobodi Francusku
Ono što je Ivanu Orleansku činilo drugačijom su vizije i ukazanja koja su, prema njenim tvrdnjama, počela dok je ona bila trinaestogodišnjakinja. Tada su joj se ukazali sv. Mihovil i svete mučenice Katarina i Margareta, a navodno su joj povjerili zadatak oslobađanja Francuske od Engleske okupacije i krunjenje kralja Karla.
Jedno takvo ukazanje 1428. godine navelo ju je da u svojoj pastirskoj odjeći i nenaoružana otrči u bitku koja se vodila nekoliko kilometara od njenog sela. Tamo ju je zamijetio zapovjednik Robert de Baudricourt koji ju zamijećuje i izbavlja iz bitke. Uspjela ga je nagovoriti da govori istinu o ukazanjima te joj Badricourt omogućuje prijem kod francuskog kralja Karla VII.
Ostavila je pozitivan dojam na kralja koji joj ipak nije u potpunosti povjerovao te ju šalje u Poiteres kako bi je tamo ispitali svećenici. Nakon tri tjedna ispitivanja, crkveni oci daju povoljan sud o njoj, a kralj joj povjerava zadaću oslobođenja grada Orleansa.
Vojni pohod i zarobljenje
Francuska vojska se u ratu ponašala poprilično pasivno, a zbog dugotrajne engleske okupacije bili su poprilično demoralizirani. S dolaskom Ivane Orleanske, francuske trupe napuštaju obrambenu strategiju i u nekoliko dana uspjevaju osvojiti dvije važne utvrde u okolici Orleansa. Ivana je htjela krenuti u pohod za treću, ali su francuski vojskovođe bili protiv toga. Budući da se situacija naglo krenula popravljati za Francuze, imala je brojne pristaše na svojoj strani među vojnicima. Protivno zapovijedima, s njima je krenula u završni juriš i uspješno oslobodila Orleans.
Ostatak ratnog puta prošao je bez većih poteškoća i mnogi engleski okupirani gradovi su se predali bez pružanja otpora. Napokon su došli u grad Reims gdje je Ivana Orleanska i službeno okrunila Karla VII. Tada je zatražila da ju otpusti iz vojske jer je njena misija bila završena, no kralj ju je ipak namjeravao iskoristiti u preostalim bitkama jer je vjerovao kako je njegovim vojnicima davala duhovnu snagu.
Sukobu su se nastavili 1430. godine kada su Englezi, braneći okolicu Pariza, porazili francusku vojsku i zarobili Ivanu Orleansku.
Montirani proces u Engleskoj
Njena reputacija bila je veća od nje i Englezi su vrlo dobro znali tko je ona i što je učinila. Budući da su znali kako je ona okrunila francuskog kralja, htjeli su delegitimizirati i nju i kralja te su joj sudili pod optužbama da je heretik i vještica. Uz to što nisu mogli naći nikakve dokaze za tu tvrdnju, bilo joj je uskraćeno pravo na zakonskog zastupnika tj. savjetnika. Proglašena je krivom, i već su je sljedeći dan spalili na glavnom gradskom trgu. Imala je samo 19 godina.
Papa Benedikt XV. proglasio ju je svetom 1920. godine.
