[20.4.] Druga strana povijesti: Je li Ljudevit Gaj zapravo bio lopov i prevarant?
Ljudevit Gaj bio je hrvatski političar, jezikoslovac, ideolog, novinar i književnik. Nema sumnje u to da je bio središnja osoba u periodu Hrvatskog narodnog preporoda u 19. stoljeću. Njegov najvažniji rad “Kratka osnova horvatsko-slavenskoga pravopisaňa” temelj je moderne hrvatske abecede, zbog kojeg se ona ponekad naziva ‘gajicom’.
Foto: Ljudevit Gaj | Youtube screenshot
Hrvatska povijest će ga zauvijek vezati uz Ilirski pokret kojim su Hrvati tražili veća prava i osvještavali narod da nisu samo “austrougarska pokraijina” nego Južni slaveni i potomci Ilira. Ipak, policijski dosjei iz 19. stoljeća štošta toga otkrivaju o životu Ljudevita Gaja i njegovih suvremenika. Oni su dugo godina čuvani u bečkim arhivima i ako im je vjerovati, pričaju dosta drugačiju životnu priču nego onu koju učimo u školama.
Silno je htio biti plemić
Ljudevit Gaj bio je sedmo dijete u svojoj obitelji koja je bila primorana živjeti dosta škrto. Nedostatak novaca je nešto što je iskusio dosta rano i to će uvelike utjecati na njegov karakter. Brojna pisma koja je slao svojoj majci govore o tome kako su ga u školi često zadirkivali i kako ga nisu osobito voljeli. Pisma je slao dosta često s namjerom da ga roditelji prebace u neku drugu školu. To mu je, naposlijetku, i uspjelo, a školovanje je nastavio u njemačkoj školi u Karlovcu.
Nakon završetka gimnazije, odlazi na studij u Beč, gdje se također nije dobro snašao. Bio je opsjednut idejom da je on plemićkog roda, a vrijeme je provodio u knjižnici pokušavajući to dokazati. Naravno, bez uspjeha.
Ideju nacionalnog preporoda pretvorio u unosan biznis
Tradicionalna povijest tvrdi kako se Gaj strašno naljutio kada je mađarski jezik postao obavezan u hrvatskim školama te ga je to inspiriralo da se aktivno uključi u Hrvatski narodni preporod.
Ipak, u bečkim arhivima, gdje postoji više zapisa o Gaju nego o svim ostalim njegovim suvremenicima, piše druga strana povijesti. Tvrde kako je još u ranim dvadesetim godinama u maniri najboljeg prevaranta i manipulatora, podmićivanjem i ucjenama došao do koncesije za tiskaru.
Htio je biti utjecajan pod svaku cijenu, a to mu je i pošlo za rukom kada je svoje ideje krenuo širiti u Danici. Novine, iako su bile politički obojane, pretvorio je u unosan biznis. Imati tiskaru značilo je imati moć i novac.
Kupio doktorat?
U to vrijeme krenula je kružiti priča da je Ljudevit Gaj svoj doktorat zapravo kupio. Njegov doktorski rad je kompilacija već objavljenih radove drugih autora koje je on skupio i objavljivao pod svojim imenom. U to vrijeme informacije nisu bile baš lake za provjeriti, a Ilirski pokret je već polako postajao ozbiljna politička opcija. Gaj je bio jedan od istaknutijih političara tog doba, zahvaljujući vezama koje je ostvario s tadašnjim moćnicima.
Upućeniji suvremenici su ga s vremenom sve manje cijenili, tako je recimo grof Drašković od Gaja tražio da mu vrati ”vjerodajnicu”, dokument s kojim je Gaj bilo gdje u svijetu mogao tražiti novac “za Maticu hrvatsku”. Gaj je pet godina putovao Europom i skupljao novac, a službena priča mu je bila da nije uspio ništa skupiti. Stanko Vraz, još jedan Ilirac, pouzdano je govorio kaku su mu mnogi zapravo donirali pristojne sume novaca te da ih je Gaj sve zadržao za sebe.
Ucjenjivao srpskog kneza u Zagrebu
Nakon što su informacije o Gaju krenule curiti na sve strane, izgubio je povjerenje mnogih ljudi. Tu otprilike počinje njegov “početak kraja”.
Bečki i mađarski političari su ga smatrali veleizdajnikom jer je Gaj uspostavljao veze sa srpskim i ruskim uglednicima. Ban Jelačić je htio imati Gaja “pod okom” te mu je povjerio dužnost vladinog povjerenika za vanjske poslove.
Svakako mu se ne može poreći da je bio vješt u skupljanju informacija, jednom prilikom je saznao da je srpski knez Miloš Obrenović anonimno odsjeo u jednom zagrebačkom hotelu. Gaj ga je posjećivao te iznuđivao na tisuće forinti kako ne bi razglasio informaciju da se on tu nalazi, jer se knez skrivao od svojih političkih neprijatelja.
Cijela situacija pretvorila se u veliku aferu, nakon koje je Gaj morao odstupiti iz javnoga života.
Umro u samoći, odbačen od svih
Ljudevit Gaj je možda u svom ranom političkom i kulturnom djelovanju imao dobru namjeru, ali pohlepa za novcem i utjeajem ga je posve upropastila. Nakon što ga je ban Jelačić razgolitio i maknuo ga sa svih javnih položaja, Gaj je ostao sam.
Ubrzo mu je propala knjižara, nije se više imao kome obratiti te je kontaktirao strane tajne službe moleći ih za pomoć. Zbog toga je pred kraj svojega života bio smatran veleizdajnikom.
On njemu je rijetko tko imao dobro mišljenje, a prezirali su ga Ante Starčević i A.G. Matoš!
Gaj je umro na današnji dan 1872. godine u Zagrebu. Izuzev njegovog doprinosa hrvatskom pravopisu, bio je uvelike zaboravljen.
Tek negdje početkom 20. stoljeća, kada se osnivala Kraljevina SHS, Gaj ulazi u modificiranu povijest koju danas učimo: onu o velikom narodnom preporoditelju, sjajnom književniku, hrabrom političaru itd.
_____________________________
Pročitajte što se dogodilo jučer [19.4.] na linku ovdje.
