Komunistički revolucionar i političar, Fidel Castro, sa samo 32 godine postao je najmlađi premijer Kube u povijesti. Nakon sedam godina gerilske borbe protiv vojnog režima predsjednika Fulgenia Batiste, Castro, koji je već tada bio smatran političkim vođom u Kubi po prvi puta preuzima legitimnu administrativnu funkciju vođenja države.
Foto: Fidel Castro (lijevo) i Che Guevara (desno) 1961., Alberto Corda
Fidel je rođen u bogatoj poljoprivrednoj obitelji 1926. godine. Studirao je pravo na sveučilištu u Havani i tamo se po prvi puta politički aktivira, usvaja anti-imperijalističke i komunističke stavove. Nakon što je sudjelovao u revolucijama u Dominikanskoj Republici i Kolumbiji, počinju se kuhati prvi planovi o svrgavanju kubanskog predsjednika Fulgenia Batiste. Prvi pokušaj je bio neuspješan, i nakon godinu dana zatvora odlazi u Meksiko gdje je zajedno sa svojim bratom Raulom i Che Guevarom osnovao vojsku s kojom će u Kubanskoj revoluciji ratovati sedam godina i srušiti kubansku vladu. U tomu je uspio 1959. godine, a na vlasti se zadržao do 2008.
Kuba nakon revolucije i sovjetski saveznici tik do SAD-a
Primijenio je marksistički model organizacije države i Kuba je postala jednostranačka socijalistička država na čelu s Komunističkom partijom. To je bila prva takva država na zapadnoj hemisferi i naravno da se SAD-u to nije svidjelo. Procjenjuje se da je obavještajna agencija SAD-a, CIA, pokušala preko 600 atentata na Fidela Castra, no nijedan nije uspio. SAD je tada pokušao s ekonomskim sankcijama i blokadom što je Kubu natjeralo da sklopi savezništvo sa Sovjetskim savezom.
SAD i Sovjetski savez su u to vrijeme vodili Hladni rat, a Castro je SSSR-u 1962. dopustio skladištenje nuklearnog oružja na Kubi što je dovelo do definirajućeg momenta Hladnoga rata poznatijeg kao kubanske krize. To je vjerojatno moment u povijesti u kojem je mogućnost nuklearnog rata bila na vrhuncu.
Castro, koji se umirovio tek 2008. godine, drži rekord za najduži vijek vladanje neke države, a u svjetsku povijest će ući kao polarizirajuća figura. Njegovi kritičari na njega će gledati kao diktatora koji je uništio kubansku ekonomiju, prekršio ljudska prava velikog broja ljudi što je u konačnici rezultiralo masovnim iseljavanjem. Drugi će na njega gledati kao heroja koji se izborio za kubansku samostalnost i žestokog protivnika protiv imperijalizma SAD-a.
