[13.12.] Preminuo najplodniji hrvatski pisac 19. stoljeća, August Šenoa
August Šenoa je središnja ličnost hrvatske književnosti devetnaestoga stoljeća. Tvorac hrvatskoga modernog romana, pjesnik, pripovjedač, kritičar, prevoditelj, feljtonist, reformator kazališta i novinar, obilježio je čitavo jedno književno razdoblje.
Foto: wikipedia
August Šenoa jedan je od velikana hrvatske književnosti te naš najutjecajniji književnik 19. stoljeća. Rodio se 14. studenog 1838. u Zagrebu, a nakon smrti majke 1848. zaputio se rođacima koji su živjeli u Pečuhu, gdje je završio prvi razred srednje škole, da bi se vratio u Zagreb i 1857. godine maturirao. Dok je išao u gimnaziju pisao je stihove na hrvatskom i njemačkom jeziku. Studira pravo u Pragu te se tamo zadržava sve do 1865. Godine, Budući da nije na vrijeme položio niti jedan ispit, bio je prisiljen baviti se žurnalistikom, nakon čega se vraća u Zagreb i počinje raditi u redakciji Pozor.
Kada se vratio u Zagreb dobio je posao gradskog bilježnika, a 1868. se vjenčao sa Slavom pl. Ištvanić. Godine 1872. postao je ravnatelj Hrvatskog zemaljskog kazališta, a neko je vrijeme djelovao kao dramaturg. 1871. objavljuje roman “Zlatarevo zlato”, a dvije godine kasnije postaje senator i napušta rad u kazalištu. Neko je vrijeme djelovao Narodnoj stranci a – osim što se angažirao u politici – prevodio je na hrvatski jezik s engleskog, njemačkoga, češkog i francuskog jezika. Široj javnosti postao je poznat kada je počeo raditi kao dopisnik za “Obzor”. Zahvaljujući Šenoi feljton je postao literarni žanr, pa je tako u poznatoj seriji feljtona “Zagrebulje” opisivao negativne posljedice koje su konformizam i licemjerje ostavili na svakodnevni život u Zagrebu. Vrijeme dok je pisao za časopis i djelovao kao novinar ostat će zapamćeno po kritiziranju društva. Radio je i kao kazališni kritičar dajući prijedlog novog programa i analizirajući stanje glumišta.
Od 1874. godine pa sve do svoje smrti uređivao je časopis “Vijenac”. Umro je 13. prosinca 1881. od posljedica upale pluća koju je dobio dok je pomagao unesrećenima nakon Velikog potresa 1880.
Najviše je ostao zapamćen kao pisac romana. Unatoč tome što je pisao o suvremenim događajima, najznačajniji dio njegova stvaralaštva su povijesni romani poput: “Čuvaj se senjske ruke”, “Zlatarevo zlato”, “Diogeneš”, “Prosjak Luka”, “Prijan Lovro”, “Diogeneš”, “Seljačka buna” “Povijestice” i “Kletva”, koju nije uspio dovršiti. U spomenutim djelima opisuje događaje iz hrvatske povijesti.
https://www.youtube.com/watch?v=_zoxHMcntzQ
