Vodeća figura koja se borila protiv apartheida u Južnoj Africi zasigurno je Nelson Mandela. “Da bi postao slobodan, čovjeku nije dovoljno samo odbaciti svoje lance, nego mora živjeti na način kojim ce poštovati i poboljšavati slobode drugih.”, vjerovao je budući predsjednik Južnoafričke Republike i budući dobitnik Nobelove nagrade za mir.
Rođen 1918., već je kao mladić postao aktivan u borbi protiv segregacijskih zakona poznatijih kao apartheid. Dvadeset godina bio je voditelj mirne, nenasilne kampanje i otpora prema tadašnjoj vladi Južnoafričke Republike. Pridružio se Afričkom nacionalnom kongresu 1962. godine koji se bavio otporom prema apartheidu. Vjerujući kako su metode protesta bile nedovoljno uspješne, prebacuju se na žešće načine protestiranja – poput štrajkanja, bojkotiranja, građanskog neposluha i nesuradnje.
Ubrzo je osuđen i poslan u zatvor, ali čak je iz zatvora uspio orkestrirati trodnevne štrajkove crnih radnika i održati bitku živom. Prvotno je osuđen na pet godina zatvora, ali zbog aktivnosti u zatvoru kazna mu je produžena na doživotnu. U zatvoru je postao ikona i simbol otpora prema apartheidu.
Uspješno slomio apartheid
Međunarodna zajednica je ubrzo prepoznala da je apartheid problem koji izmiče kontroli i Nelson Mandela 1990. godine izlazi iz zatvora. Odmah je otišao u Cape Town gdje je održao govor pred 50.000 ljudi koji su s oduševljenjem prihvatili vijest o puštanju iz zatvora. Ubrzo su održani i prvi izbori gdje su i bijelci i crnci sudjelovali i Nelson Mandela 1991. godine postaje prvi crni predsjednik Južnoafričke Republike. Dvije godine kasnije, osvaja i Nobelovu nagradu za mir.
Predsjednik je bio skoro 10 godina, a povukao se s većine političkih funkcija 1999. godine. U to vrijeme je već bio na glasu kao “otac nacije” i “otac demokracije” , a postao je i globalna ikona. Tijekom 1980-ih godina on je vjerojatno bio najpoznatiji zatvorenik na svijetu. Neki su ga dizali u nebesa i nazivali ga mesijanskim imenima, no Mandela je po tom pitanju izjavio: “Ja nisam mesija, ja sam običan čovjek koji je zbog izvanrednih okolnosti bio primoran postati vođa.”
Umro je kao 95-godišnjak i Južnoafrička Republika je proglasila čak deset dana žalosti. Na pogreb je došlo preko 90 predstavnika stranih država.
