[11.12.] Preminuo hrvatski političar Miko Tripalo, sudionik „hrvatskog proljeća“
Tripalo je u javnim istupima podupirao hrvatsku neovisnost, podržao je vladu demokratskog jedinstva 1991. ali i kritizirao korupciju vlasti, tajkunsku privatizaciju i manjkavosti u provedbi demokratskog sustava.
Miko Tripalo | screenshot: HRT
Hrvatski političar Ante Miko Tripalo rođen je 16. studenog 1926. u Sinju, gdje je završio osnovnu školu. Kao gimnazijalac 1941. postao je član SKOJ-a i priključio se partizanima. Kraj Drugog svjetskog rata dočekao je kao komesar u jednoj od postrojbi VIII. dalmatinskog korpusa. Nakon rata obnaša visoke dužnosti. Bio je predsjednik CK Narodne omladine Hrvatske i CK Narodne omladine Jugoslavije, kao i predsjednik studentskih ogranizacija. Studij prava započeo je u Zagrebu, a zatim prelazi u Beograd gdje je bio poslanik u Saveznom vijeću Narodne skupštine.
Diplomirao je 1961. te se godinu dana kasnije vraća u Zagreb, gdje postaje tajnik Gradskog komiteta SKH Zagreba i član Izvršnog komiteta SKH do 1966. Te godine postaje sekretar Izvršnog komiteta CK SKH. Njegov šef kabineta u to vrijeme bio je Stipe Milanović, otac kasnijeg hrvatskog premijera Zorana Milanovića. 1970. imenovan je u Komisiju za promjenu Ustava. Kao predstavnik Hrvatske od 1969. bio je član Izvršnog biroa Predsjedništva CK SKJ. Sabor ga je u srpnju 1971. imenovao za hrvatskog člana tek osnovanog Predsjedništva SFRJ. Za predavača Ustavnoga prava na zagrebačkom Pravnom fakultetu izabran je u svibnju 1971.
Želja za pravednijim sustavom
Zalagao se za reforme, otvorio je prostor za demokratizaciju tadašnjeg sustava. Tražio je ravnopravniji položaj Hrvatske u okviru tadašnje SFRJ. Taj pokret, u kojemu su sudjelovali studenti, Matica hrvatska i različite intelektualne grupe, kasnije je nazvan Hrvatsko proljeće. Nakon sloma tog pokreta u Karađorđevu krajem 1971. morao je podnijeti ostavke na sve državne i partijske dužnosti. Iz Saveza komunista je isključen 1972. i umirovljen. Do kraja osamdesetih godina bio je izavan javnog života. Ponovno se politički aktivirao 1990. Kao izvanstranačka osoba priključio se Koaliciji narodnog sporazuma koju je vodila njegova kolegica iz 1971. Savka Dabčević Kučar, smatrajući ju nastavljačem ideja Hrvatskoga proljeća.
Na prvim višestranačkim izborima ipak trijumfira HDZ pod vodstvom Franje Tuđmana. Tripalo sa suradnicima potom 1990. osniva Hrvatsku narodnu stranku (HNS) i postaje član njezina Predsjedništva. Kao njihov kandidat 1992. postaje saborski zastupnik. Iako je 1991. podržao formiranje Vlade nacionalnoga jedinstva predvođene HDZ-om, tijekom kasnijih godina bio je snažan kritičar HDZ-ova načina vladavine.
Jedan od osnivača Hrvatskoga helsinškog odbora
Tih godina bio je među osnivačima Hrvatskog helsinškog odbora za ljudska prava i predsjednik zaklade Otvoreno društvo Hrvatska. Nezadovoljan politikom HNS-a 1994. istupio je iz stranke i pokrenuo inicijativu za objedinjavanjem svih socijaldemokratskih stranaka. Osnovao je Akciju socijaldemokrata Hrvatske. Međutim, SDP pod vodstvom Ivice Račana tada nije prihvatio tu inicijativu. Tripalo je u javnim istupima podupirao hrvatsku neovisnost, podržao je vladu demokratskog jedinstva 1991. ali je kritizirao korupciju u vlasti, tajkunsku privatizaciju i manjkavosti u provedbi demokratskog sustava.
Od 1992. pisao je u tisku tjednu kolumnu. Objavio je knjige: „Bez kompromisa“ 1969., „S poprišta“ 1971. i „Hrvatsko proljeće“ 1989. Umro je 11. prosinca 1995. u Zagrebu i sahranjen na Mirogoju. Nagrada HHO-a za ljudska prava nosi njegovo ime. U Tripalovu čast – nakon njegove smrti – osnovan je Centar za demokraciju i pravo Miko Tripalo.
