Zvonkov savjet mladima: “Koliko žele prihvatiti, toliko mogu i dobiti”
U sklopu projekta “Sjećanja na vječnost” svoju priču i savjete podijelio je i Zvonko Sarić koji je mirovinu zaradio neobičnim zanimanjem – gradnjom filmskih setova. Cijeni pomoć starijih kolega, a spreman je mladima prenositi svoja znanja samo pod jednim uvjetom.
Foto: Zvonko Sarić | Youtube screenshot
“Po struci ili po opredjeljenju sam filmski graditelj”, započinje Zvonko Sarić svoju priču u projektu “Sjećanja na vječnost” Centra za kulturne djelatnosti.
“To je neuobičajen termin, ali objedinjava i izradu scenografije, građenje filmskih objekata i još raznih stvari vezane za graditeljstvo i pomalo – umjetnost”, objašnjava Zvonko.
U ulozi filmskog scenografa osvanuo je pomalo neočekivano. Dolazi iz graditeljske obitelji i sam je krenuo tim putem.
“Od malih nogu sam živio u tome i prema tome se polako opredjeljivao. Čim sam završio tehničku školu, odmah sam išao graditi i bilo mi je jako lijepo u toj struci. Bavio sam se s pravom gradnjom zgrada, izgradio sam dva hotela, neboder u Gajnicama. Ta moja firma, a bila je kvalitetna i dobra, bila je otpisana. Bilo je vrijeme da se maknemo iz toga. Igrom slučaja sam našao neki oglas u novinama za nekakvo sporedno mjestu u Jadran filmu”, nastavlja Zvonko.
Ideja je bila da se u Jadran filmu zaposli na neko prijelazno razdoblje, ali je ostao do kraja radnog staža. Ispričao je kako je objeručke prihvatio pomoć starijih kolega koji su mu pomogli da se snađe u nepoznatom području.
“Bili su vrlo korektni i rado su prenosili znanje. Ali, ne može vam nitko nešto dati, pokloniti. Može vam pomoći, uputiti vas, upozoriti na greške. Koliko žele mladi prihvatiti, toliko mogu i dobiti”, kaže Zvonko.
Primjećuje da današnji mladi sve žele u roku odmah, ali to možda i nije najbolji put za naprijed.
“Ako netko pokaže interes, znanje i sve ostalo, spreman sam posvetiti mu puno više pažnje i predat mu se. A ako netko želi da mu da iz ruke u ruku, onda je to teško. Takav je moj dojam”, zaključuje Zvonko.
