Zoran Vakula: “Mirovinu priželjkujem već sad i nadam se uživanju u njoj bez dodatnog rada”
Naš najpoznatiji meteorolog objavio je meteoslikovnicu “Vjetropirasta” koja je zaludjela i staro i mlado. Od kad zna za sebe u društvu je starijih ljudi, pa tvrdi da je njihovo iskustvo s idejama mladih, dobitna kombinacija.
Zoran Vakula, Foto: Promo/HRT
– Stariji ljudi su mi svojim znanjem, iskustvom i savjetima u životu itekako pomogli. I još uvijek pomažu, počevši od mojih roditelja i moje supruge Lavande, preko učitelja i profesora, kolega, prijatelja, poznanika… Spoj iskustva starijih i novih ideja mladih ljudi, dobitna je kombinacija – rekao je Zoran Vakula.
Od kad zna za sebe naš je najpoznatiji meteorolog većinom bio u društvu starijih. Uglavnom su to bili ljudi malo starijih od njega, tek povremeno i znatno stariji. Vakula se čak i čudio zašto ga zovu u društvo i hoće li im biti dostojan sugovornik. Legende hrvatske meteorologije, pokojni Tomislav Vučetić, dipl. ing. i mr. sc. Milan Sijerković, već su na početku Vakuline meteorološke vjerovali u njega.
– Savjetovali su me i dali mi priliku medijskog razvijanja puno prije nego što su to planirali mnogi od njih malo mlađi, a od mene stariji kolege. I također, sad pokojni dr. sc. Josip Juras, jedan od utemeljitelja verifikacije vremenskih prognoza u RH i dugogodišnji predavač na PMF-u u Zagrebu, silno me poticao na rad s njim i objavljivanje radova… Osim ljudi vezanih uz struku, volio sam i dalje volim poslušati savjete i drugih. Jer, više ljudi više vidi, zna… – priča Vakula.
Od malih nogu učili su ga da poštuje starije. Ne sjeća se da je tijekom hoda ili vožnje biciklom po Pitomači i okolici ikad prošao pokraj nekog starijeg, a da ga nije prvi pozdravio. Bez obzira na to je li poznavao čovjeka ili nije. Držao se toga „kao pijan plota“. S roditeljima je, priča, oduvijek imao iskren odnos.
Pamti bakine istrošene, od rada hrapave ruke i njihova maženja
– Mami sam znao povremeno sjesti u krilo, maziti se, povjeravati joj ljubavne i druge jade čak i u višim razredima osnovne škole. S tatom sam satima sjedio, razgovarao i pijuckao još od vremena kad sam se noćnim vlakom za vikend vraćao s prve godine PMF-a – kaže.
Zoran Vakula, Foto: Promo/HRT
Pamti i bakine savjete o nužnosti radišnosti i poštenja, a i njezinog maženja – glađenja s, od rada istrošenim, hrapavim rukama. Koliko god je teško živjela i bila razmjerno siromašna, uvijek mu je pripremila neku sitnicu za dar. A pred kraj života, iako je bila zaboravljiva i teško bolesna, nije zaboravila da je Zoranova supruga Lavanda trudna i svako malo je pitala kako su Lavanda i njezin „plod“. Kad vidi kakve iznose primaju ljudi koji su pošteno odradili cijeli radni vijek u njemu se nakupi svega.
– Žalost. Jad. Nemoć. Nepoštenje – kaže.
Starije kolege poštovao je kad je tek kročio na male ekrane, a poštuje ih i danas. I one u DHMZ-u, gdje je tad radio i osposobljavao se u meteorologiji, a i na HRT-u, gdje su ga učili tajnama radijskog i televizijskog zanata. Od početka, dolaska u Službu za vremenske analize i prognoze DHMZ-a trudio se upijati od svakoga po malo.
– Sjećam se dolazaka u ranojutarnje smjene, u 5 sati, te bilježenja rada svakog od njih i učenja. Sve su kolegice i kolege bile uvijek spremne pomoći , dati savjet. Svojedobno sam izjavio da je mr. sc. Milan Sijerković moj meteorološki otac. I to zato što je on, s prof. dr. sc. Nadeždom Šinik s PMF-a, predložio da me se zaposli i još mi dao šansu da već nakon godinu i pol rada u struci počnem suradnju s HRT-om. Pustio me je da se razvijam kako mislim da je najbolje – prisjeća se.
Pitaju ga dvije godine unaprijed kakva će biti zima
Veseli ga što je i on danas, mlađima, autoritet. Poznavajući današnju mladost, jer kćer Luna mu je od nedavno punoljetna, očekivao je da neće trpjeti autoritete, da su prilično samosvjesni i odvažni, čak i bahati i drski, ali to, ističe, od mladih kolegica i kolega, nije osjetio.
Iako je baš Zoran Vakula popularizirao meteorologiju, on sam na to odmahuje glavom.
– Ja sam samo jedan u nizu. Ne znaš im ni broj“, stihovi su poznata pjesme Parnog valjka i primjenjivi za odgovor na ovo pitanje – kaže nam.
Napravio je i strip koji opisuje anegdote iz života i rada nekadašnjih i sadašnjih meteorologa DHMZ-a. Planira nastaviti, te u nekoj skoroj budućnosti objaviti strip i u tiskanom izdanju, ne samo na internetskim stranicama HRT-a. Pamti anegdotu s privatnim poduzetnikom koji ga je već tijekom ljeta potkraj prošlog tisućljeća pitao za prognozu za sljedeću zimu.
– Uvozio je cement i građevinski materijal te se raspitivao o „blagosti“ sljedeće zime koja bi mu omogućila ne samo povratak investicije, nego i nemalu zaradu – smije se.
S karikaturistom Nikolom Plečkom pokrenuo je izdavanje niza meteoslikovnica “Vremenaste priče”. Prva je bila slikovnica Vjetropirasta u kojoj se govori o vjetru. Planiraju ih objaviti 12. Cilj je educirati – približiti neke često spominjane meteorološke termine mladima, kako bi kasnije bolje razumjeli i imali koristi od meteorološke informacije.
– Prva je priča „Vjetropirasta“. Ali ne zato što smo nas dvojica vjetropirasti – lakomisleni, nego zato što slikovnica govori o vjetru. Što je to vjetar, gdje se nalazi, kakav je, služi li čemu, kakvih sve ima vjetrova… Hoće li nas vjetrovi dopuhati do pojašnjenja oblaka, sunca, kiše, snijega i drugih meteoroloških pojava ovisi i o kvaliteti „Vjetropiraste“ – koja nije samo slikopriča, nego ima i premetaljke, rebusa, križaljke, djelomično čak i bojanke… – pojašnjava.
U starosti bi odmarao, čitao, šetao… dostojanstveno dočekao kraj
Do njega su stigle samo pozitivne reakcije djece. I to ne samo od ciljne skupine – starijih „vrtićaraca“ i početnih razreda osnovne škole, nego i od starijih. Njegove su slikovnice zavoljeli i stariji ljudi. Na internetskoj stranici Nik Titanik Studija stigle su mnogobrojne narudžbe, čak i od baka i djedova. Sretan je kad vidi da njima uljepšava život mladima i starima. Do njegove mirovine ima još… tek mu je 50 godina. Nekih 14 godina nedostaje mu do pune mirovine ako, ističe, ne produlje kriterije, ali o mirovini već itekako razmišlja.
Foto: Zoran Vakula | HRT screenshot
– I priželjkujem je. Vjerojatno zbog posljedica dosadašnjeg radnog i životnog ritma. Nadam se da ću u njoj moći uživati bez dodatnog rada. Ne plašim se kako ću i od čega živjeti nakon 65. Nadam se nastavku umjerenosti u svemu pa i u razmišljanjima i nadanjima – govori.
U svojoj starosti volio bi odmarati, čitati, gledati filmove, šetati… dostojanstvo dočekati kraj. Bez korone, dakako. Ne zna reći nazire li se pandemiji kraj, vraćamo li se napokon normalnom životu, pa pita:
– Što je to uopće normalno u današnje vrijeme? Možda sam pesimist, ali ne vjerujem da ćemo se ikada vratiti u stanje kakvo je bilo prije pandemije. No, nadam se ipak boljem nego što je bilo posljednjih mjeseci – kaže Vakula.
Nakon prošlogodišnjeg šoka zbog pandemije i potresa sad je, dodaje, ipak pristojnije. Luna je dio posljednjeg razreda srednje škole ipak proživjela „klasično“, a Lavanda i on još rade većinom od kuće. Veseli se planovima u drugom dijelu 2021., kojih ima puno. Unutar HRT-a planira obogatiti emisije i priloge meteoroloških sadržaja s još nekim detaljima. Nada se da će tako omogućiti veću i bolju vidljivost i dostupnost meteoinformacije na medijskim platformama HRT-a i izvan njega. Planira nastaviti suradnju s Nikom Titanikom te potkraj studenoga objaviti „Oblačastu“, drugu meteoslikovnicu. Želi i s Krešimirom Biukom pripremati meteostrip, urediti zbirku meteorima, a možda se, priželjkuje si, dogodi i još neko ugodno iznenađenje…
Više životnih priča poznatih ‘umirovljenika’:
- Piko Stančić: “Ljudi su radom zaslužili barem tri puta veće mirovine”
- Zdenka Kovačiček: “Nisam si nikada dozvolila da me emocije pokopaju, radije ja pokopam njih”
- Denis Latin: Odnos prema umirovljenicima pokazuje odnos društva prema radu i stvaranju
- Matija Prskalo: “Ženi koja je prije 50 godina umjesto lošeg braka odabrala ljubav, dala bih medalju za hrabrost”
- Suzana Mančić: Raduje me biti umirovljenica, želim i u starosti biti njegovana i dotjerana
- Antun Ponoš: “Ne mogu okrenuti glavu od ljudi u potrebi, posebice ne od onih starijih”
- Mladen Burnać: Tata ima 86 godina, slab je i bolestan. Kako bi od mirovine preživio da nije sa mnom?
- Duško Ćurlić: Teško je dati savjet u zemlji koja ima barem milijun različitih ‘stručnjaka’
- Daniela Trbović: Mama je imala moždani udar pa sam usavršila njegu teških bolesnika
- Šajeta: “Divim se energiji starijih ljudi, moja baka je do zadnjeg dana pričala o seksu”
- Zuhra: Uzrujam se kad vidim da su političari sebi dali 15 puta veće mirovine nego drugima
- Edo Vujić: U mirovini imam vremena na pretek, ali nedostaje mi osjećaj užurbanosti
- Đuka Čaić: Umjetnici ne poznaju pojmove nerad ili mirovina, rade dok ih ljube muze i bogovi
- Ivica Propadalo: Nikako da i mene pozovu na cijepljenje, valjda to znači da sam još mlad
- Gangster (68): “Hrvatice se ne bi udavale ni rađale prije 50-e pa im žene moram tražiti vani”
- Oliver Mlakar: Sad su bolnice manje pune, a kad sve završi imat ćemo pune ludnice!
- Alfi Kabiljo (85): Pandemija ga nije zaustavila, napisao pjesme za Radojku Šverko i Đanija Stipaničeva
- Vojo Šiljak: Radije se šalim nego žalim na život nas umirovljenika
- Alen Islamović: “Povisio bih mirovine za 1.000 do 2.000 kuna, jer standard umirovljenika je na dnu”
- Siniša Škarica (75) stvorio je mnoge zvijezde, a ne staje ni u mirovini
- Šima Jovanovac: Plače mi se na oglase poput „Mijenjam harmoniku za pet metara drva“
- Danko Ljuština: Mirovine su uvredljive, ali ima ljudi koji su prošli i gore od mene
- Darko Domijan: Često razmišljam o tome što ću kad dođe kraj mom radnom vijeku
- Pero Juričić: “O mirovini se treba razmišljati unaprijed i stavljati dio primanja sa strane”
- Ljudevit Grgurić Grga: “Umirovljenici su skupina ljudi koje Hrvatska ne voli”
- Zoran Škugor: “Ljudi u mirovini nikomu više ne trebaju, osjećaju se kao višak”
- Davor Radolfi: “Korona me je usporila, ali ne i natjerala da živim kao umirovljenik”
- Jurica Popović: “U poznim godinama ljudi bi trebali imati mir, a živimo u vrijeme strahova i depresija”
- Željko Krušlin Kruška: “Onaj tko živi samo od mirovine, umire od gladi”
- Nenad Ninčević: “Ne želim u mirovinu koja se bliži, pjesme ću pisati i sa 70 godina”
- Darko Janeš: “Nisam mogao dočekati da odem u mirovinu, bio sam najsretniji na svijetu”
- Elio Pisak (67): “Vidim svjetlo na kraju tunela i korona nam neće ukrasti Božić”
- Ćiro Blažević: “Znam kako je umirovljenicima, i ja sam nekada kopao po tuđim kontejnerima”
- Goran Grgić (55): “Ni u mirovini mi neće biti teško ustajati u pet i odlaziti na snimanja”
- Kumpić iz Smogovaca: Borio sam se da od Hrvatske napravimo malu Švicarsku, a ljudi moraju živjeti s 1.300 kuna
