Suknja više ne prekriva koljena, glazba, film i književnost cvatu, a mediji nikada nisu bili slobodniji. Proizvoda je sve više i sve je više onih koji ih žele (i mogu) kupiti. Da bi stvari bile još bolje, radi se o hrvatskim proizvodima koje u našim tvornicama izrađuju naši radnici. Oni svoj posao obavljaju s osmjesima na licima jer u društvu vlada opće blagostanje na svim razinama. Njega se, kao i bratstvo i jedinstvo, pokušava čuvati “kao zjenicu oka” – u šezdesetima.
Iz proleterskog, radničkog, hrvatsko društvo prelazi, i to naglo, u socijalističko i građansko, a onda i potrošačko. Spomen na šezdesete godine prošloga stoljeća i dan danas obilježen je nostalgijom za tim “zlatnim dobom” naše države. To je bilo vrijeme snažnih političkih, gospodarskih i društvenih promjena na globalnoj razini. Postojeće paradigme se odbacuju, svi postaju svjesni dolaska nečega novog, a budući da im “novo” nije nametnuto, već su sve opcije otvorene, rađa se sloboda koja oblikuje promišljanja o novome svijetu i brzo se oblikuje snažna kolektivna želja za stvaranjem istog.
Izložba Šezdesete u Hrvatskoj – Mit i stvarnost, otvorena je do rujna u Muzeju za umjetnost i obrt, te je središnji projekt ove ustanove za 2018. godinu. Muzej poziva sve umirovljenike u organizirani grupni posjet uz stručno vodstvo, za 15 kuna po osobi.
Najsvjetlije razdoblje u povijesti Hrvatske
Izložba započinje 7. kongresom Saveza komunista Jugoslavije 1958., a završava slomom Hrvatskog proljeća u prosincu 1971. godine. Po izlasku s izložbe, zaključujemo da su ta dva događaja obilježila početak i kraj najsvjetlijeg razdoblja hrvatske povijesti, obilježenog jednom novom društvenom slobodom, kulturnom revolucijom koja i danas odjekuje Europom, te mirom i sigurnošću koji su bili osjetni u svakom području života. Izložba nastoji prikazati sve aspekte ovog blistavog vremena kroz 18 dionica – obuhvaćena su područja unutarnje i vanjske politike, filma, fotografije, književnosti, medija, sporta, dokolice (kao novog popularnog pojma toga doba), dizajna, arhitekture, mode…
Šezdesete godine, mnogi će se složiti, jedno su od ključnih razdoblja recentne hrvatske povijesti. Ono je svakako bilo turbulentno jer je poslijeratno društvo u to doba bilo suočeno s mnogim izazovima. Međutim, to isto, turbulentno, vrijeme popraćeno jačanjem industrijske proizvodnje, napretkom reklamne industrije, širenjem hrvatskoga stvaralaštva Europom i svijetom te jačanjem kupovne moći svih stanovnika Jugoslavije, bilo je vrijeme bez straha i ograničenja. Svi izazovi činili su se jednostavnijima za savladati u zajedništvu, bratstvu i jedinstvu.
Je li sloboda šezdesetih bila samo privid? Ili je zaista živjela – je li bila sveprisutna, je li se mogla osjetiti na ulicama i trgovima naših gradova? Slobodni od svih utjecaja, umjetnici toga doba stvaraju ono što žele stvarati. Mediji uvode nove formate, nova lica i autore te glasno progovaraju o istini. U ekonomskom smislu, šezdesete su donijele dotad neviđen prosperitet. Šezdesete su, već na samom njihovom početku, u društvu prihvaćene kao desetljeće mira, bogatstva, ljubavi i kolektivnog stvaranja.
Zdrava atmosfera i procvat znanosti, umjetnosti…
Domaći igrani film možda najbolje prikazuje atmosferu u društvu i stanje uma tadašnjih stanovnika Hrvatske. Teme filmova s početka ovog desetljeća, čiji su autori renomirani redatelji kao što su Branko Bauer, Branko Majer i Zvonimir Berković, kreću se oko nastanka novog društva, koje je na izložbi opisano kao hibrid između građanskog i socijalističkog. Odabrani ulomci iz igranih i dokumentarnih filmova prikazuju “građansko” u novome društvu, kao nešto čega prije nije bilo, a što će u budućnosti donijeti revoluciju u načinima života onih koji to društvo čine. Sve je više slobodnoga vremena, ljudi sele u stanove, masovno ljetuju na Jadranu, kupuju automobile i dizajnerske odjevne komade. Na izložbi je moguće pogledati isječke iz 30-ak igranih i dokumentarnih filmova, između ostaloga: Martin u oblacima, Tri sata za ljubav, Tko pjeva zlo ne misli, Od 3 do 22, Carevo novo ruho…
“Šezdesetih je bio jedan zanos, nešto nas je ponijelo. Sva područja su nekako oživjela i na novi način se izražavala”, govori velika fotografkinja Slavka Pavić u video intervjuu za MUO prikazanom na izložbi.
Film, međutim, nije jedina grana umjetnosti koja u ovo vrijeme doživljava procvat. Dok se u svim većim gradovima otvaraju kino-klubovi, gdje nastaje svjetski prepoznata eksperimentalna kinematografija, kipari, slikari, pisci i glazbenici okupljaju se u drugim grupama. Izložba je velikim dijelom posvećena grupi Gorgona i grupi EXAT 51, kao i Zagrebačkoj školi crtanog filma, za koju se također brzo pročulo u regiji, a onda i svijetu.
Neki od ovih izuma značili su, za ove prostore, međunarodnu prepoznatost u smislu vidljive snažne povezanosti svih oblika proizvodnje i stvaralaštva Jugoslavije – napredovali su svi zajedno, ujedinjeni u ideji stvaranja zajedničke domovine s Titom. Domovina je to koja djecu i mlade stavlja u središte pozornosti, a odraslima dopušta da ih stave u središte obitelji.
Slobodno vrijeme, putovanja i plesnjaci
Broj radnih sati tjedno nikada prije nije bio manji, a broj proizvedenih dobara – nikada veći. Zadovoljstvo proizašlo iz te činjenice se odrazilo na sva područja života.
Odjednom, pojavljuju se prve prave glazbene zvijezde, kao što su Ivo Robić, Arsen Dedić, Stjepan Jimmy Stanić i Gabi Novak. Animirani filmovi postaju prava senzacija, zahvaljujući autorima kao što su Dušan Vukotić, Vladimir Jutriša, Aleksandar Marks, Boris Kolar…
Iz tog vremena, pamti se i procvat Teatra &TD, Studentskom eksperimentalnog kazališta, Muzičkog biennalea Zagreb. Nova vremena najavilo je i otvorenje Jugotonovog salona ploča u Bogovićevoj ulici.
Hrvatska dobiva novi kino-projektor, Iskra Super 8, namijenjen za projekciju kućnih filmova koji su snimani u Super 8 formatu. Ovaj izum prikuplja nagrade diljem svijeta i postaje ponosom svih Hrvata. Audio-vizualni uređaji postaju redovnim dijelovima stanova u Jugoslaviji.
Stereogramofon s pojačalom Traviata, TV-prijemnik Grand Tipomatic i svi ostali izumi, koje vjerojatno prepoznajete s fotografija, dali su dodatni vjetar u leđa svima onima koji su imali neralizirane ideje – jer ako mogu znanstvenici, onda mogu i umjetnici, i proizvođači posuđa. Slično tome, ako može putovati Tito, čija su putovanja nezaobilazni dio programa Dnevnika na Radioteleviziji Zagreb, onda može putovati i tvornički radnik, čijim se izumima ponosi cijela zajednica.
Šezdesete ponekad zaista zvuče kao mit, no izložbeni primjerci govore sami za sebe – vrijeme kino-klubova, plesnjaka, skupe odjeće i čestih ljetovanja, u kojemu nije bilo mjesta žaljenju i kukanju, izgleda, zaista je bilo blistavo, barem u aspektima kojima se bavi ova izložba.
Postavljena na dvije etaže MUO-a, prvi izložak koji izložba predstavlja je stari Fićo – ujedno i najveći eksponat. On predstavlja snove građana, put u novo desetljeće koje im obećaje i nagovještava bolji život. Posljednji eksponat je ujedno i najmanji – kontracepcijska pilula.
Svašta se još može pronaći – stare bočice Coca-Cole, crvene koturaljke, pionirske kapice i enciklopedija Svijet oko nas.
Osim stalnog postava izložbe, do kraja rujna posjetitelje očekuju razna stručna vodstva, radionice pedagoškog odjela Muzeja, glazbene slušaonice, okrugli stolovi i projekcije filmova u Kinu Tuškanac. Grupne posjete (min. 10 osoba) moguće je najaviti na Info pultu Muzeja ili pozivom na broj telefona 01 48 82 125. Detaljan program moguće je pronaći na službenim stranicama MUO-a.
