Život na Banovini u tri priče: Ove umirovljenice prepuštene su pomoći dobrih ljudi
Volonteri inicijative Ljudi za ljude i dalje pomažu starijim ljudima na razorenoj Banovini. Nažalost, ne mogu pomoći svima, pa na društvenim mrežama objavljuju teške priče mahom starijih osoba, u nadi da će ih netko čuti i pomoći im. Samo u posljednjih nekoliko dana objavili su nekoliko tragičnih ispovijesti.
Umirovljenice s Banovine dvije i pol godine nakon potresa žive u neljudskim uvjetima, a pomaže im inicijativa Ljudi za ljude | Foto: Screenshot: Facebook/Ljudi za ljude
Gotovo dvije i pol godine nakon razornog potresa na Banovini, volonteri inicijative Ljudi za ljude i dalje imaju pune ruke posla. Nažalost, njihova je aktivnost uglavnom obilaženje starijih osoba u trošnim i ruševnim objektima rijetko naseljenih mjesta od kojih većine nema ni na karti.
U kraju koji je i prije potresa bio zapušten i zaboravljen, svi čekaju obnovu i povratak u svoja četiri zida. Među njima je i gospođa Dušanka, čiju su kratku, ali tužnu priču snimili volonteri inicijative Ljudi za ljude.
– Živi u garaži, ne nada se pomoći, pomirena sa životom. Ali Dušanka se ne da, smije se kada priča da ne vjeruje da će im država nešto platiti. Ona svoje računa plaća i mirno spava. U garaži, napisali su na Facebooku.
https://www.facebook.com/ljudizaljude/posts/pfbid0mk51URPXEEPgdhw8ogksxfq8aaKAeCikqYYQdpvbFhU4GhBKA4BSjapLv3Xv1PBEl?__cft__[0]=AZWg51eT-OOZf3-PxWPDM9qq6LxqvPAv0b3nSr1xCVj4ju-eMi9nTFlXHUKsSbKDUObNGyL8fw-Yyl98HEaQNWwnEx8VohyOBYRJEZqzZcTYOCsJ819-7KZZ8HO-f0xRxDGYEVBNMW4NqOmhuC92tlwvI3T3SByYzaz6rRpa77qh7w&__tn__=%2CO%2CP-R
Ona je, pak, ispričala svoju priču. Kratku i jednostavnu. U njoj se ogleda sva težina života na Banovini.
– Teško živim. Jako teško i bijedno. Bespomoćno. To djece što imam, to se sve rasulo. Sin mi je umro 2015. Režije sve plaćam. Meni potres nije nimalo pomogao. Plaćam sve redom, što ću? Dobro ili loše, kako bilo da bilo, ja ću platiti. Za toliko ću imati, kruha i vode i drugo nije, ispričala je volonterima.
Svakog dana mogu izgorjeti
Nije gospođa Dušanka jedina u teškoj situaciji. Zapravo, gotovo da nema nikoga tko nije u teškoj situaciji. Jednu stariju obitelj upozoravaju da bi im se kuća mogla zapaliti zbog srušenog dimnjaka. No, oni nemaju kamo, a dimnjak sami ne mogu popraviti.
– Oni dolaze i govore da je to sve drveno i da možemo izgorjeti. Dim ide po tavanu. Kad se naloži, žiža skoči i odošmo mi, svjedoči starija žena.
https://www.facebook.com/ljudizaljude/posts/pfbid02Vj8MsJiP62gauG24duEvg9y3CxEGBBMigBJot6mFtVsdRiZzTDcLZ8DcvzXAG7Mml?__cft__[0]=AZWaXrZZlw82_JD5eWS2lX4ObJgKWn6IDZS_nqC8BGvBEGF1OGrGlTRsIvYivekIFag-1OqqYhtWOf8saOvPJEe8hVWV6-nJ3VM1PjK0wzKykDJdo0oi0kMnQNk1GXEwEMX2WNTX4O_aJrvL9hFBwxf0CisBlE1HAbGya4-auPGu_Q&__tn__=%2CO%2CP-R
93-godišnjakinja pješači do WC-a
Neki su dobili privremeni smještaj, ali daleko je to od prikladnog smještaja. Gospođa Ranka govori da je prava sreća što njena 93-godišnja majka Ljubica još može hodati. Iz kamp kućice tako može otići do zahoda; plastičnog, a ne poljskog.
– Važno mi je da je na nogama, da može dolje na WC. Ona nema tu ni WC-a, nego ide dolje na TOI-TOI, govori Ranka i dodaje da im nitko iz Ureda za obnovu ništa ne govori, da nitko ništa nije rekao, niti im došao. Kuća im je uništena, a ima žutu naljepnicu.
https://www.facebook.com/ljudizaljude/posts/pfbid0VcMhbxpWxeVrNmeVDQnty7mWUBFz8ZkHYe8ycy3Jdmzuv6wGX9zAR4GFWZNpSXWhl?__cft__[0]=AZXBk1lsoxB0vLKvOJJetMEZVsNMD8ojXsmonZmeY-dOh9UiStB2s9xkL61YNfddaKNESz9fAAuAeoPDWcJRbbbgSZ-dpyxvXTQIddic2arnOYMmJ5lHHeVdY_zB4oB2Nlo4s_5oBuFBhuZNLz5bK70a-gCFQkk1MEPLsrbP9OQb9w&__tn__=%2CO%2CP-R
I tako se iz dana u dan volonteri i svi ljudi dobre volje susreću s teškim sudbinama, za koje bi mnogi pomislili da su nemoguće. Nekima uspiju pomoći, a neki, nažalost, dočekaju kraj života s neispunjenom željom da budu u svoja četiri zida.
