Zdenka Kovačiček: “Nisam si nikada dozvolila da me emocije pokopaju, radije ja pokopam njih”
Naša najveća rock i jazz diva dobila je Porin za životno djelo. Pred njom je i premijera predstave „Ljubav, gubici i moda“. Kaže da joj treba emotivno čišćenje jer je predugo sama. U njezinom intimnom životu dugo se ništa ne događa. Da je drugačije, smatra, ne bi razmišljala o prošlosti već bi živjela u sadašnjosti.
Zdenka Kovačiček, Foto: Privatni album
– Upravo smo odradili prvi koncert u Lisinski Atriumu. Bilo je odlično, malo naporno, ali umjesto nas, publika se nije dala iz dvorane – rekla je Zdenka Kovačiček.
Tako naša najveća rock i jazz diva opisuje izlazak na pozornicu nakon dugih pandemijskih godinu i pol dana. Vidi svjetlo na kraju tunela, vidi normalizaciju života pa upravo dogovara ljetne nastupe. Sve, kaže, dolazi na svoje, polako, ali sigurno. Tijekom korone snimala je album i to joj je ispunilo prazninu zbog pandemije. Ipak, ne skriva da su joj koncerti nedostajali pa se raduje što je sve napokon krenulo. Sve, kaže, dolazi na svoje. Jedva čeka ljeto i drugi dio godine kad će predstaviti preostale singlove s albuma i spotove te, naravno, žestoko krenuti s koncertima.
Nedavno je dobila i Porin za životno djelo. Kad je dobila Porin za najbolji vokal, šalila se da će spavati s njim. Ovaj je proslavila kako treba.
– Tu noć sam provela s dvije najdraže prijateljice, Porinom i nekoliko boca šampanjca – kaže.
Struka je ovom nagradom rekla svoje. Nagradila je njezin iznimni opus, a Zdenka pritom nije pomislila „Heej, prerano je! Imam ja još puno za dati!“. Razmišljala je sasvim suprotno.
– Kao i mnogi drugi, pomislila sam „Heej, trebala si ga odavno dobiti. Porin se ne dobiva zato što si završio karijeru, bar po mojem kriteriju, nego zato što si u naponu dao najbolje“ – rekla je Zdenka.
Porin za životno djelo ove godine uz Zdenku je dobio skladatelj Silvio Foretić, a posthumno i Krunoslav Kićo Slabinac. Zdenki je žao što ga najpoznatiji bećar nije dobio za života.
– Žao mi je što je Porin zakasnio. S njim sam bila u grupi nakon mog povratka iz inozemstva 70-ih i dvije godine smo krstarili po bivšoj državi. Bio je krasan prijatelj, zabavan, duhovit, talentiran – priča.
Njezinu “Konstataciju jedne mačke” obožava i mlado i staro. Bez obzira na godine, publika prati njezin rad, a Zdenka na svakom nastupu s pozornice vidi one od 16, ali i od 66 godina.
– Puno mi to znači, da smo ispunili očekivanja, da smo napravili pun pogodak – kaže.
Klasični jazz polako umire, umjesto njega dolazi ‘novokomponovani’
Baš mlada publika daje joj vjetar u leđa, oni su razlog da nezaustavljivo ide dalje i da je opet dere adrenalin kao na početku. Nikad nije osjetila zasićenje, posao joj se nije pretvorio u rutinu, svaku pjesmu stvara kao da joj je prva. Adrenalin, entuzijazam… Zdenkini su pratioci čitav život. Zovu je i ženom za sva vremena pa pitamo ima li veće pohvale glazbenici nego kad je poistovjete s pjesmom.
– Nema. Iako je pjesma posvećena svim ženama, publika ju je poistovjetila sa mnom. I po njoj će me vjerojatno pamtiti – govori Zdenka.
Ima pune ruke posla, u nedjelju je u zagrebačkom kazalištu Vidra očekuje premijera predstave „Ljubav, gubici i moda“. U predstavi Zdenka s Matijom Prskalo, Mirnom Medaković Stepinac, Karmelom Vukov-Colić i Sanjom Doležal dijeli duboko osobne priče. Pet poznatih žena okupile su se u ovom kazališno-literarnom projektu i pripovijedaju. Priče su to o ženama koje čvrsto koračaju kroz život, koje se sjećaju prvih ljubavi, razočaranja, brakova… Priče su to o onima koje su u mladosti ludovale, griješile, ali i pobjeđivale same sebe. Predstava je najavljena kao emotivno čišćenje, koje nam svima treba.
Zdenka Kovačiček, Foto: Privatni album
– Ne znam za druge, ali meni treba. Možda zato što se već dugo u mom intimno životu ništa ne događa. Da je drugačije, možda na prošlost ne bih ni pomišljala, nego bi uživala u sadašnjosti – kaže.
Najviše je se dojmila ‘njezina’ priča koju izgovara s pozornice. Ističe kako je svaka zanimljiva na svoj način. Dramski tekst se u originalu zove „Ljubav, gubici i što sam pritom nosila“. I dok jedna od akterica predstave, Matija Prskalo, u ormaru ima poneki komad robe koji čuva iz emotivnih razloga, Zdenka se s odjećom s lakoćom pozdravi.
– Vrlo rijetko čuvam robu iz emotivnih razloga. Radije ih dam nekom azilu na prodaju, da pomognem životinjama. Volim biti više praktična, manje emotivna – kaže.
Nije od žena koja će se prepustiti patnji i dopustiti da ju emocije ‘slome’.
– Nisam si nikad dozvolila da me emocije ‘pokopaju’, radije ja pokopam njih…U oblake me diže samo ljubav – kaže.
Pjevala je u „Love Janis“, „Ella i Marilyn“ za što je bila nominirana za nagradu Hrvatskog glumišta, u rock operi “Princeza na zrnu graška” koja se igrala u Italiji. Jedna je od sretnica koja se ostvarila u obje ljubavi, strasti iz djetinjstva?
– Moja ljubav je kazalište, a strast jazz. U ljubavi prema kazalištu sam se donekle ostvarila i sretna sam zbog toga. Žalim samo što je život prekratak za sve što bih još htjela. U strasti prema jazzu se nisam ostvarila, nažalost. Kod nas nema više klasičnog jazza, nema klubova, više ne snimam jazz, polako umire klasični jazz, a dolazi ‘novokomponovani’ – zaključuje Zdenka.
