Zatvara se najstarija pekara u Zagrebu: ‘Kupci me stalno pitaju zašto zatvaram, a ja im kažem da svemu jednom mora doći kraj’
Pekara Trajković postoji od davne 1925. godine, a osim duge tradicije, posebna je i jer nudi klasična peciva koja nisu punjena, a koja nastaju u posebnoj krušnoj peći na drva pa samim time i kriju onu dobru punoću okusa. Na veliku žalost vjernih kupaca, vlasnik pekare, 74-godišnji Miroslav Trajković je odlučio kako je nakon 97 godina rada vrijeme za zatvaranje i odlazak u mirovinu. Posjetili smo ovu dražesnu pekaru, ali i dio gdje pekarski proizvodi nastaju, a saznali smo i zašto je došlo vrijeme za druge životne pobjede.
Miroslav Trajković u proizvodnji | foto: Mirovina.hr
Gospodin Miro nam je ispričao kako pamti jako lijepe trenutke pekare, trenutke kada su po svoja peciva dolazile horde ljudi, ali priznaje i kako je sada situacija potpuno drugačija. Druga su vremena i sve se promijenilo pa je jednostavno odlučio da je najisplativije otići u mirovinu. Upoznao nas je s poviješću pekare, odveo nas je u neka davna vremena i otkrio svoje planove za mirovinu, a podijelio nam je i tajni trik kako da vam kruh uvijek ispadne dobro.
Pekara s dušom
Već na samom ulazu u pekaru znate da niste došli bilo gdje. Iako je prostor mali, jako je šarmantan i ugodan, a miris kruha i peciva je nevjerojatan. Miro nam otkriva kako u ponudi ima 18 različitih artikala, napravljenih u raznim oblicima i od raznog tijesta pri čemu svaki ima svoju recepturu.
Pekara je otvorena u neko drugo doba, 1925. godine, kada ju je otvorio njegov djed, a sada će sve završiti s Miroslavom.
– Moj djed je otvorio obrt, pa je moj otac radio do 1961. kada je umro pa je radila moja mama do 1982. godine, a onda sam ja preuzeo obrt. Ovo je najstarija pekara u Zagrebu i jedina koja ima krušnu peć koja radi na kruta goriva, na drva i to je jedina takva peć u Zagrebu u funkciji, rekao nam je na početku Miro pri čemu nam je i pokazao kako peć izgleda.
Peciva u pekari | Mirovina.hr
Proizvodnja kreće već u tri ujutro
U ovoj pekari možete zaboraviti na peciva punjena raznim nadjevima. Umjesto toga će vas dočekati klasika. Upravo i u tome leži sva čar, a Miro kaže kako namjerno nije htio uvoditi nikakve novitete od peciva i kako je ostao vjeran tradiciji i klasici, a ljudi baš to i poštuju.
– Najbitnije je da su ljudi zadovoljni jer kupac određuje kvalitetu.
Ipak, kako bi se ova posebna peciva, ali i kruh na vrijeme ispekli i odnijeli iz proizvodnje do pekare, potrebno je ustati rano ujutro, kada svi spavaju.
– Svaki dan je isti u pekarni. Isti ciklus, isto se sve radi. Dižem se u tri ujutro. Već u tri sata počnem miješati i to je ritual koji ne možeš izbjeći, sve ima svoj raspored. Kada kreneš raditi tijesto, tijesto ne smije stajati dugo jer ima svoj rok. Ako stoji predugo nije kvalitetno, otkrio nam je neke detalje Miro i dodao kako je za vikend nešto drugačiji raspored jer se u petak na subotu krene ranije s pripremom, a nedjeljom nije nikad radio.
Prije je sve bilo drugačije
Prisjetio se je vlasnik pekare kako je prije sve izgledalo, kako se drugačije živjelo, ali i kako su navike ljudi bile drugačije.
– Prije su ljudi išli na plac, na Dolac, ispod Sljemena je bila poljoprivreda, čega više nema. Prije je u centru grada bilo sedam do osam kina, a danas je samo jedno. Prije se po Ilici šetalo da se nije moglo prolaziti od ljudi, a ni toga nema više. Osim toga, prije je bilo puno više posla jer je preko puta pekare bila tvornica namještaja Šavrić, tvornica cipela Astra i stolarija Gluhak, u kojima je radilo preko 3.000 ljudi i bilo je jako puno ljudi i prometa, a sada su se svi oni zatvorili. Svako vrijeme nosi svoje, rekao nam je.
Miroslav navodi još jedan problem, a to je općenito manje ljudi u kvartu. Dok je prije bilo oko šezdesetero djece, sada ih je samo deset, a i mladi se danas drukčije ponašaju i imaju drugačije navike.
– Sve se okrenulo. Sada je drugačiji život i promjena generacija. Mladi žive drugačije nego što smo mi živjeli. Nema više kupaca, stariji su većinom umrli, a mladež ne cijeni toliko tradiciju. Oni najčešće kupuju u trgovačkim centrima peciva, gdje im je jeftinije i gdje im je zgodnije uzeti nešto na brzinu dok kupuju robu ili piju kavu. Sve je to promjena. Tako se i pekarstvo izmijenilo, objasnio nam je Trajković.
Ulaz u pekaru | foto: Mirovina.hr
Odluka o zatvaraju
Priznao nam je kako je već nekoliko puta kroz svoj dugi radni staž razmišljao o zatvaranju pekare, ali i kako se sada konačno odlučio na taj pothvat i to iz više razloga. Kako kaže, da radi još godinu ili dvije, ništa se značajno ne bi promijenilo pa je onda bolje stati dok je vrijeme.
– Odlučio sam jednostavno otići u mirovinu jer se financijski ne isplati. Iza sebe imam više od 50 godina staža i mislim da je to dosta staža i dosta mojih godina. Nije sve isto kako je bilo prije deset godina, godine su tu, a to se i osjeti. Pekarski posao je težak fizički posao, vi kao mali obrtnik imate stroj, ali morate ručno dizati brašno, vodu, tijesto ručno izbaciti van, a s godinama to postaje sve teže, rekao nam je Miro i dodao je kako je zbrajajući zaključio da mu se više isplati zatvoriti pekaru, nego nastaviti raditi bez kupaca.
Njegovi vjerni kupci ga stalno pitaju zašto zatvara, a on ima jednostavan odgovor – ‘Svemu jednom dođe kraj’
Na pitanje je li razmišljao i o drugim opcijama odgovorio je kako njegova kćer neće nastaviti raditi u pekari jer se ne može samo tako pronaći radna snaga, nitko ne želi obavljati poslove u proizvodnji, a pekarski posao nije posao za jednu osobu.
pekara Trajković | foto: Mirovina.hr
Planovi za mirovinu
Pitali smo ga koji su mu planovi za mirovinu, a Miro nam je odgovorio:
– Nemam planova za mirovinu. Prvo se želim dobro odmoriti, imati svoj mir oko mjesec dana da se naviknem na sve, a onda ću vidjeti. Važno da je zdravlje dobro i da možeš hodati. Vidjet ćemo što će vrijeme donijeti. Ja sam sa sobom zadovoljan.
Za kraj nam je otkrio na što treba paziti kod pravljenja kruha.
– Kruh nije samo tako napraviti. Treba znati točne omjere, ali i određenu temperaturu u peći. Neki griješe kada stave kruh u hladnu pećnicu. Kruh mora ići u vruću pećnicu, što je više pare, to je bolji kruh. Druga stvar su zemljane i krušne peći, otkrio nam je Miro.
Dobra vijest je da se pekara zatvara tek 31. prosinca pa još uvijek stignete doživjeti atmosferu ove legendarne pekare na Novoj Vesi i počastiti se tradicionalnim pecivom ili kruhom.
