Zaljubljenici u stara vozila sačuvali povijest limenih ljubimaca o kojima brinu i danas

Jasmina Grgurić Zanze
22. rujna 2019.
Priče
A- A+

Kada bi se pokvarile, stvari bi se nekada popravljale, a danas se tako lako odbacuju i zamjenjuju novima. Unatoč tomu, i dalje ima pripadnika stare škole, zahvaljujući kojima mnogi vrijedni predmeti nisu završili na odlagalištu otpada. Među njima su i ljubitelji vozila proizvedenih prije tri desetljeća pa unazad.

Vremešni limeni ljubimci u vlasništvu članova Foto: Oldtimer klub Sisak

Ljepotu limenih ljubimaca iz vremena naših roditelja, djedova i baka prepoznali su i članovi Oldtimer kluba Sisak, osnovanog ratne 1991. godine kao drugo najstarije društvo toga tipa u Hrvatskoj, nakon onog zagrebačkog.

O povijesti starih vozila, ali i njihovom besprijekornom stanju danas brinu oni sami. Koliko strasti, posvećenosti i ljubavi prema gotovo otpisanim motorima i automobilima treba imati, svjedoče vjerni i aktivni članovi. Nastaviti bogatu prošlost vremešnih vozila, uz očuvanje vrijednih primjerka u osobnom vlasništvu, postavili su kao glavni zadatak. Uščuvanim primjercima na izložbama oduzimaju dah, ali iza svega stoji jako puno truda. Dapače, idu toliko daleko da neki replike starih vozila izrađuju – sami.

“Ni sam nisam znao kako ću izraditi repliku”

Davor Španić sam izrađuje replike automobila Foto: Mirovina.hr

„Prvo sam krenuo s običnim autima, dok nisam malo savladao tehniku. Mijenjao sam blatobrane, rubnjake, pragove… U klub sam se učlanio 1993. i krenuo pomalo sa restauracijom motora. Napravio sam ih nekoliko, prvi je bio Pannonia od 250 kubika  iz 1958. godine, zatim Pretis od 175 kubika iz 1964. godine, a onda sam restarurirao BMW-a iz 1953. godine. Iza toga je uslijedio malo veći zalogaj pa sam krenuo s automobilom, Opel Olimpijom iz 1954. godine. Po uzoru na Mercedesa Roadster 500 iz 1936. godine izradio sam novi automobil. Otišao sam u Padovu, kupio mali Burago i njega uvećavao 20 puta. Tako je nastala vjerna replika. Materijal sam radio sam iz lima, željeza, sve je ručno rađeno“ – otkriva majstor Davor Španić.

Zbog specifičnog načina izrade, stari auti nisu samo posebni, nego i dugoročni.

„Oni za mene imaju dušu, a ovi novi imaju ukucani kompjuter i to više nije to. Kada taj auto rastavim, sve se može opet sastaviti, a novi samo nešto zamijeniti. Ako se nešto potrga, ja taj dio napravim sam i kao tokar, varioc, mehaničar… Majstor nije onaj koji izvadi neispravan dio i zamijeni ga novim  ispravnim. Oldtimere je teško popraviti, jer ne možete otići u trgovinu i kupiti novi dio, nego taj dio koji je otišao morate popraviti, restaurirati…“ – pojašnjava.

Replika Mercedesa Roadstera 500 Foto: Oldtimer klub Sisak

No, najbitnija je ideja od koje sve kreće.

„Svi su mi se čudili kada sam rekao da ću napraviti tu repliku Mercedesa. Kada su me pitali kako, rekao sam da ne znam dok ne dođem do problema. Znalo je biti da počnem nešto raditi pa stanem, jer ne ide. Onda cijelu noć razmišljam i dođe mi ideja pa sutradan nastavim bez problema. Takvih je noći bilo jako puno. Znao sam sanjati rješenja. Auto još nije atestiran, samo treba biti uporan. Može se voziti s njim, tehnički je ispravan, ali se ne smije. Oldtimeri danas moraju biti registrirani. Benzinci do ’70. godine idu na eko tekst, a dizeli do ’80. Prije se vožnja nije kažnjavala. Vozilo se bez tablica i vozačke…“ – dodaje.

Majstor Španić zna i šivati kako bi mogao izraditi unutrašnjost automobila. Najviše je pritom vlastitih ulaganja, s čime supruge ovih zaljubljenika nisu pretjerano zadovoljne.

„To je moje ulaganje. Ne pijem, ne pušim, to mi je jedina strast. Sva ta vozila čuvam, napravio sam veću garažu, a sve će ostati sinovima“ – zaključuje Davor Španić.

Član može biti svatko, uvjet je vozilo starije od 30 godina

Predsjednik kluba Marijan Brlić (lijevo) Foto: Mirovina.hr

Oldtimer klub Sisak broji ukupno 60-ak članova, a neki od njih su „oldtimeri“ već i sami, iako ima i onih u 20-im godinama. Sredstva dobivaju kroz donacije i sponzorstva te Zajednice tehničke kulture grada Siska, uz pojedine natječaje Županije i Turističke zajednice na koje se javljaju, no novca kronično manjka. Ipak, sve potrebe uspiju pokriti.

„Udruga smo slobodnih građana tako da član može postati tko god želi, a uvjet automobila ili motocikla je da je stariji od 30 godina. Bilo bi poželjno da ima vozilo, ali ne mora. Svakog proljeća otvorimo sezonu promotivnom vožnjom po Sisku, Petrinji ili Popovači, družimo se i to nam prvo. Za dane Grada i Županije imamo izložbu motocikala, kao i za dane udruga. Svake prve nedjelje u rujnu je naš poznati, veliki Oldtimer rally, najveći događaj na koji nam dolaze vozila iz cijele Hrvatske. Planiramo i promotivnu vožnju  s motorima u spomen na nekadašnje motociklističke utrke u Sisku. Sva vozila su nam važna i vrijedna. Najstariji je BMW motocikl s bočnom prikolicom Ivana Tačkovića iz 1938. godine. Imamo izložbu vozila svake godine na kostajničkoj Kestenijadi, obilazimo muzeje i razne druge događaje, a sezonu zatvaramo u listopadu!“ – kaže nam predsjednik kluba Marijan Brlić.

Zanimljivo je dodati i da sve više mladih pokazuje interes za očuvanje tehničke kulture i restauriranje vozila te se pokazati na promotivnim vožnjama, tako da ni budućnost lijepe oldtimer priče nije upitna te će se nastaviti kroz mlade članove.

Osnivanje udruge kao slijed zaljubljeništva u vozila

Željko Žarković (lijevo) i Antun Barić Foto: Mirovina.hr

Jedan od osnivača kluba, nekadašnji tajnik i predsjednik, sada član Izvršnog odbora, Željko Žarković, prisjeća se kako je nastala udruga.

„Bez obzira što se već zveckalo oružjem i krenuo rat, te 1991. svi smo se znali od mladih dana kao motoristi. Družili smo se s tim vozilima i prije te smo zaključili da bismo se htjeli udružiti u neku udrugu i osnovali klub. Dali smo si zadatak da skupljamo koliko možemo, ovisno o financijskim  mogućnostima, oldtimer vozila; motocikle, autmobile, traktore, radne strojeve, sve što se može naći da je oldtimer“ – kaže Žarković.

Svoja vozila klub nema. Titulu prvog ponijet će ova prekrasna, svjetloplava Tomosova trokolica koja je davnih dana služila za dostavu. Žarković dodaje i kako je Sisak bio poznat kao jako motociklističko središte. Valja spomenuti i da je Klub za 2000. godinu ponio titulu prvaka Hrvatske.

Trokolica Tomos bit će prvi oldtimer u vlasništvu kluba Foto: Mirovina.hr

„Sjećam se kao dijete kada sam se na tim utrkama znao zateći s roditeljima, 60-ih godina su bile prve, bili smo jedan od jačih gradova po motorima, ne samo u motociklističkim utrkama, nego i motokrosu. Osnivanje kluba, doduše mnogo godina kasnije, bio je logičan slijed zaljubljeništva u vozila i utrke“ – kaže.

“U selu su bila četiri bicikla. Ma kakav auto!”

Godinu dana 76-godišnji Antun Barić sakupljao je dokumente i obavljao razgovore, a sve kako bi za 20. godišnjicu napisao knjigu o Oltimer klubu Sisak. Rezultat svega bila je objava vrijedne knjige 2011. godine.

„Imam tri motora, žena viče da to nije za mene. Sin ih ima 15, i on je član kluba. Lijepa je to uspomena, puno znači starijima… U selu su bila četiri bicikla, ma kakav auto!“ – kaže profesor Antun Barić.

U svijet vremešnih limenih ljubimaca uveo ga sin

Drago Malešević Foto: Mirovina.hr

Na samoj granici oldtimera, ako je gledati u ljudskim godinama za mirovinu, 65-godišnji je Drago Malešević. A ponosni je vlasnik i onog limenog.

„ U klubu sam od 1993. godine, sin od tada 12 godina me uveo u to. Dok je u tim godinama vozio rally, žena i ja smo išli u kombiju iza njega. Imam Fiata iz 1973. godine, idem s njim po relijima, godišnje radim četiri do pet tisuća kilometara. Znam se otisnuti i dalje, do Austrije, Italije, Mađarske, Slovenije, na more… Reakcije na auto su fenomenalne“ – kaže Drago Malešević.

 Imaju i Tomos sekciju, najstariji motor datira iz 60-ih

Boris Erceg Foto: Mirovina.hr

U sklopu Oldtimer kluba duže od dvije godine djeluje i Tomos sekcija.

Strastveni 87-godišnji bajker: "Na motoru sam se rodio, na motoru ću i umrijeti"

„ Imamo 12 članova, ljubitelja Tomosa. Prije nismo sudjelovali u klubu, djelovali smo samostalno kao amteri pa smo se priključili. To su također oldtimer vozila od 50-ih do danas. Prvo su nastajali mopedi pod PUH-om, a kasnije samostalni Tomos modeli. Kod nas je najstariji iz 60-ih godina pa do 90-ih. U planu nam je amaterska liga i HROS pod Oldtimer savezom“ – kaže nam Boris Erceg.

Popularno
Copy link
Powered by Social Snap