Za umirovljenike nema odmora: “Prodajem sitnice kako bih preživio sa 3.000 kuna”
Uz postojanje iznimki, većina starijih koji rade u mirovini ne rade to svojom voljom, već zato što ih je život na to primorao. O tome svjedoče i naša dva sugovornika.
Vlado Šipuš (60) | Foto: Alberta Požgaj mirovina.hr
Zbog malenih primanja, umirovljenici su prisiljeni raditi i u mirovini. Dok jedni koriste mogućnost zaposlenja na pola radnog vremena, drugi rade honorarno, na crno, imaju obrte, kućne radinosti, rade sezonski u poljoprivredi, prodaju na sajmovima i tržnicama… Svatko se snalazi kako zna, većinom iz nužde pukog preživljavanja.
“Za umirovljenike nema odmora”
Naši sugovornici koji rade kao prodavači na sajmu, potvrdili su nam kako su zbog niskih mirovina i teških životnih uvjeta primorani raditi i nakon što su otišli u mirovinu. Na rad u mirovini gledaju kao na dodatan izvor prihoda koji im na kraju mjeseca puno znači.
“Dugo sam u mirovini, obiteljskoj, poljoprivrednoj. Mala je mirovina, ali se ja s tim nekako pokrpam. Imam sreću da sam zdrava, pokretna i mogu hodati pa dođem na plac i prodajem sireve i zaradim koju kunu više sa strane. Rastuži me kad se sjetim koliko sam se u životu naradila, na poljoprivredi pogotovo, ali mi nije teško, dođem opet tu i radim i dalje. Zato jer se mora. Radim i vikendima i blagdanima, onda zna biti i malo više ljudi, za nas umirovljenika izgleda nema odmora“, ispričala nam je simpatična 76-godišnja prodavačica.
Sličnu situaciju potvrdio nam je i 60-godišnji Vlado Šipuš.
„Dragovoljac sam Domovinskog rata, bio sam ranjen na bojištu 1992. te sam obolio od PTSP-a. Danas sam u braniteljskoj mirovini. Radio sam i u jednoj dobrostojećoj firmi koja je spletom okolnosti propala. Osuđen sam na prodavanje vlastitih stvari i drugih sitnica kako bih preživio jer što mogu sa 3.000 kuna? Nakon što podmirim sve troškove na kraju mjeseca, ne ostane za ništa“, zaključio je gospodin Vlado Šipuš (60).
Vlado Šipuš (60) | Foto: Alberta Požgaj mirovina.hr
“Unuci i djeca su jedino što me veseli”
Stariji građani potvrdili su kako nisu zadovoljni svojim statusom umirovljenika. Istaknuli su kako su današnji umirovljenici najbolji organizatori kako vremena tako i kućnih budžeta.
„Ja sam zadovoljna s tim što imam, ne žalim se, ali kad me pitate već, moglo biti biti bolje to sigurno. O visini mirovina neću ni pričati, tu se treba jako dobro organizirati. Zapravo sam sretna da mogu još uvijek raditi jer ne znam kako bi inače preživjela“, ispričala nam je umirovljenica s početka priče.
Unatoč nezahvalnim umirovljeničkim uvjetima, još uvijek postoje životne radosti i sitnice kojima se vesele.
„Nikako nisam zadovoljan svojim umirovljeničkim statusom jer nakon toliko godina rada, rata i svega što sam žrtvovao za svoju domovinu ta ista domovina se prema meni ponaša ne jedan nimalo lijep način. Jedino što me veseli jest što sam ponosan otac troje djece i djed četvero unučadi“, zaključio je gospodin Vlado.
