Gospodin Vladimir (71) bavi se glazbom. On i žena nemaju velika primanja i zbog toga paze na svaku kunu. Korona i rast cijena su im imali velik utjecaj na život.
Umirovljenik Vladimir
Barbara Jurišić/Mirovina.hr
Umirovljenik Vladimir (71) je po struci stolar. Umirovljen je od 2000. godine i bavi se glazbom. Prošli Uskrs je jedva preživio koronu. Unatoč tomu što i on i žena imaju mirovinu, prisiljeni su životariti. Povećanje cijena smatra katastrofalnim.
“Invalid sam, umirovljen od 2000. Radio sam u drvnoj industriji kao stolar. Za to sam i završio. Bilo mi je dobro jer sam radio, bavio se glazbom. Još uvijek se bavim glazbom, ali mi je vrijeme tada bilo ispunjenije. Supruga i ja smo bili u radnom odnosu i sad oboje imamo neku mirovinu. Životarimo, ne znam kako bih vam drukčije rekao. Nije to neka velika mirovina za hvaliti se, moramo paziti na svaku kunu kako bi preživjeli. Sve to ima svoje. Imamo kćerku koja ne radi, jer, eto, bolesna je bila, imala problema, ali živi se” -govori nam smireno Vladimir.
Gospodinu Vladimiru se čini da sve to ide po sistemu da “nabijaju” cijene svemu kako bi se prilagodili uvođenju eura. Smatra da se tu ravnotežu ne isplati dostizati jer će svi to skupo platiti, a pogotovo umirovljenici. Pretpostavlja da bi se trebalo dići plaće i mirovine za isti postotak za koji se dižu i cijene.
“Ta nesretna korona je sada preokrenula život svima, ne samo meni. Utjecala je jako i na psihičko zdravlje svih nas. Mislim da jako utječe na glazbenike. Nismo se nigdje smjeli kretati, a i bolje je tako. Osobno sam ju prebolio na Uskrs prošle godine i jedva sam ostao živ. I sada pazim gdje se krećem. Živimo samo da bi se živjelo. Nema se tu što bolje reći. Ne znam kako će to sve završit'”- završava zamišljeno gospodin Vladimir.
