Vitomir Andrić, novinar u mirovini: Putovao sam od Tokija do Kanade, sada su mi i lokalna putovanja naporna
Dugogodišnji novinar Večernjeg lista Vitomir Andrić uživa u mirovini. I odmore provodi radno pa ga ni ljetovanje u Crikvenici nije omelo da nam odgovori na nekoliko pitanja o novinarstvu nekad i danas, svojoj velikoj ljubavi – vinu, novim tehnologijama, kako je biti novinar u mirovini…
Vitomir Andrić svoje je znanje prenio mnogim mladim novinarima
Kad sam prije podosta godina kao mlada novinarka s diplomom u ruci došla u Večernji list, uz urednike i zamjenike, moje je tekstove prije objave čitao i mentor. Dodijeljen mi je Vitomir Andrić, koji je tad imao novinarskog iskustva otprilike kao ja godina, pa sam pažljivo slušala njegove savjete. Bio je ljubazan i profesionalan, ali strog. I danas, nekoliko desetaka godina kasnije, pamtim njegove riječi: “I u pisanju i u govoru koristiš riječi koje drugi ne razumiju. Uvijek to imaj na umu – pišeš za široku publiku; piši jednostavno”. I danas mi to “piši jednostavno” zvoni u ušima svaki put kad sjednem pred tipkovnicu.
Na mirovinu se brzo privikao
Čitav je život proveo u novinarstvu, podučio mnoge mlade novinare kako pisati, a sada je već deset godina u mirovini. Rođen je u Zagrebu 1949, stekao diplomu komparativne književnosti i filozofije i zaposlio se kao novinar, najprije u Vjesniku a potom u Večernjem listu. Iako je umirovljenik, novinarski duh u njemu ne miruje. Na mirovinu se, kaže, brzo privikao.
“Odmah sam bio zadovoljan, jer sam svojevoljno i ranije od obaveze otišao u mirovinu. Novi vlasnik Večernjeg lista, Styria, davao je sjajne uvjete – otpremnine. Bio sam prvo urednik Gradske rubrike, pa u desku, u Vanjskoj i na kraju glavni urednik posebnog izdanja, Metropole, za zagrebačke teme i čitatelje”.
Jedan je od najpoznatijih “vinskih novinara” u Hrvatskoj i ocjenjivač na domaćim i međunarodnim vinskim natjecanjima. Još je daleke 1987. izabrao ovu pomalo neobičnu specijalizaciju i počeo pisati o vinu, a zahvaljujući toj ljubavi proputovao je čitav svijet.
“Putovao sam jako puno, od Tokija do Kanade… Sada su mi i lokalna putovanja naporna, tako da uglavnom pratim degustacije i prezentacije u Zagrebu. A njih je, srećom, podosta”, kaže Vito.
Ocjenjivanje vina jedna je od aktivnosti kojima se Vito Andrić bavi u mirovini
Novinarstvo se podosta promijenilo
Opseg posla sam određuje, a zadovoljan je reakcijama čitatelja i zanimanjem publike za vinske teme, o kojima danas piše na svom blogu i društvenim mrežama. Nove tehnologije brzo je prihvatio i u njima se odlično snalazi. Na učestale kritike usmjerene prema novinarima se ne ljuti, ako postoji mogućnost odgovora i reakcije. Neizbježno je pitanje što novinar s toliko iskustva, koji je usmjerio i poučio mnoge mlade novinarske generacije, misli o današnjem novinarstvu?
“Na žalost, podosta se promijenilo – sada je sve više jednolikih članaka, s podosta fraza i općih mjesta… Jedan semestar sam predavao mladim novinarima na Fakultetu, ali se nastava prečesto preklapala s vinskim događanjima, pa sam se morao opredijeliti i nije mi to teško palo. A s mnogim sam se studentima kasnije još dosta dugo rado sretao…”, govori Vito.
Mirovinom je, kaže, zadovoljan; pokriva njegove potrebe. Skroman i jednostavan, navikao na rad, ni na odmoru ne odmara.
“Imam kuću u Crikvenici, odem na plažu, malo plivam, brinem za vrt oko kuće… Uvijek ima nekog posla”, zaključuje.
Odrastao je u Zagrebu, no porijeklo vuče iz Hrvatskog zagorja, poznatog vinorodnog kraja. Kod bakinog vinograda i kleti upoznao je grožđe, potom mošt a na kraju i vino. Najprije je u Večernjem listu pokrenuo svoju vinsku rubriku, iz koje je izrastao projekt ocjenjivanja vina “Vinske zvijezde”, u kojem i danas sudjeluje.
Novosti o vinu i uspjesima naših vinara objavljuje na blogu Vino Vito. Malo je danas vinskih novinara, kaže, dosta se prepisuju priopćenja a svaku temu treba istražiti. Tako je davno naučio, tako radi i danas, za svoju dušu i za svoje čitatelje i pratitelje.
