Priče Umirovljenik Ivan: 'Imam dovoljno za život, nisam velikih zahtjeva'

Umirovljenik Ivan: 'Imam dovoljno za život, nisam velikih zahtjeva'

Promo
Ivana Moslavac

25. veljača 2026.

Umirovljenik Ivan predavao je povijest u školi, a dane ispunjava šetnjama na Maksimiru, popunjavajući križaljke i čitajući raznu literaturu. Misli da većina umirovljenika danas živi loše.

Umirovljenik Ivan: 'Imam dovoljno za život, nisam velikih zahtjeva'

Umirovljenik Ivan | Foto: Mirovina.hr

Umirovljenik Ivan tijekom radnog vijeka radio je kao profesor povijesti. Bilo mu je jako lijepo raditi u školi, volio je taj poziv. Radio je u Zagrebu cijelo vrijeme, prvo u učiteljskoj školi, a onda na pedagoškoj gimnaziji koja je sada 11. gimnazija na Savskoj cesti. Tu je bio kraj njegovom profesorskom pozivu, kazao nam je.

'Povijest uvijek pišu pobjednici, zato je to relativna istina'

Nije radio dugo jer je imao sudar, priča nam umirovljenik Ivan, a posljedica tog sudara bila je mirovina. Tako nema puno radnog staža, nakupio je ukupno 28 'radnih' godina. Otkrio nam je i je li mu falio posao kada je otišao u mirovinu. 

– Ha čujte, u svakom slučaju smatraju te nekako više neproduktivnim u društvu, hendikepiran si. Priviknuo sam se na mirovinu onda, imam dosta aktivnosti. Najviše popunjavam križaljke, čitam raznu literaturu, još uvijek stručnu, pa malo opću. Uvijek me interesira povijest. Kažu da je povijest učiteljica života pa relativno možemo reći da je to istina. Kako tko doživljava. Povijest uvijek pišu pobjednici, zato je to relativna istina. Povijest mora biti stara, onda je povijest, a ovi aktualni događaji vidite kakvi su, ispričao je umirovljenik.

'Ima i onih koji imaju puno, ali su uvijek nesretni'

Svaki dan umirovljenik Ivan šeće po Maksimiru, dok god je lijepo vrijeme. Ako je baš kiša i vjetrovito onda ne ide, ali uvijek šeće barem sat vremena. Štopa vrijeme da boravi u šumi jedan sat, istaknuo je. Ide gore do Vidikovca pa do Trećeg jezera, zatim se 'spusti' na Bukovačku pa na tramvaj i natrag doma. Osim njega, Maksimirom redovito šeće i umirovljenica Ljubica, o čemu čitajte ovdje

– Kao i svugdje je, nije ni Hrvatska iznimka, imate privilegiranih, 'vrjednijih' i 'manje vrijednih'. Društvo će uvijek ostati klasificirano, ne može se reći da smo svi jednaki. Za umirovljenike ne smijem reći da su jadni, ali većina kod nas je tako. Penzije su loše. Ja imam dovoljno za život, nisam velikih zahtjeva, a tko god je zadovoljan s malim, skromnim taj je sretan. Ima i onih koji imaju puno, ali su uvijek nesretni, kaže se 'ljudsko srce nikada zadovoljno nije', zaključio je umirovljenik.

Pridružite se našoj Viber zajednici i prvi saznajte sve informacije.