Video: Umirovljeni profesor (71) nam je ispričao sve o tome kako je glazba zvučala nekada
Nekadašnji profesor, glazbenik i član gljivarskog društva, 71-godišnji umirovljenik Dražen je ostavio svoj trag u Zagrebu. S obzirom na to da je i sam radio kao glazbenik te je djecu u školi podučavao glazbi, komentirao je trenutno stanje glazbene scene i usporedio ga s nekadašnjim. Rekao je kako današnji glazbenici nemaju sluha i glazbeno su nepismeni. U nastavku je poručio kako je izbor glazbe koju slušamo bitan jer ona ima i terapeutski učinak.
Umirovljenik Dražen | Foto: Mirovina.hr/Canva
Na glavnom zagrebačkom trgu sreli smo gospodina Dražena. Ovaj 71-godišnjak je nekadašnji profesor, glazbenik i član gljivarskog društva ‘Kamilo Blagaić’. Podučavao je generacije Zagrepčana, dao je značajan doprinos Muzeju gljiva, napisao je ‘Malu početnicu za klavir’ i još mnogo toga.
S obzirom na to da mu je cijeli život usko vezan uz glazbu i podučavanje, umirovljenik Dražen se osvrnuo na trenutno stanje na svjetskoj, ali i domaćoj glazbenoj sceni. Pojasnio je kako shvaća određene trendove u glazbi, no to i dalje ne raščišćava put glazbi koju ocjenjuje kvalitetnom.
‘Sve do 2000. godine su pjevali ljudi koji imaju glas’
Po profesiji je glazbenik, a tome je dodao i kako vrlo mali broj ljudi zna kvalitetno svirati uživo. Glazba koja se slušala nekada i danas, po njemu su dvije neusporedive pojave.
– Nekada se po svim tim klubovima, od Lapidarija pa nadalje, svirala živa glazba. Zbog tog se i išlo na koncerte jer se moglo gledati ljude kako pjevaju i sviraju uživo, a ne ovo što je danas u modi gdje je jedan specijalist za ritmove, drugi za efekte i slično. Svaki je specijalist, ali bez instrumenta nema ništa, smatra gospodin Dražen.
Osvrnuo se i na napredak tehnologije koji se vidi i u današnjoj glazbi, a složio se i s tim da se na glazbu može gledati i kao na odraz stanja društva.
– Sada pokušavaju instrumente kompjuterizirati i napraviti takve software da ja mogu pjevati kao Luciano Pavarotti. Zijevam i otvaram usta, a prije toga nije bilo. Po tome smo mi i cijenili nekadašnje glazbenike i pjevače jer ovo što je danas na sceni je katastrofa. Nemaju sluha, ne znaju pjevati i glazbeno su nepismeni. Sve do 2000. godine su pjevali ljudi koji imaju glas, dodao je.
Bježali smo od elektroničke glazbe
Bivši profesor smatra kako na današnjim koncertima publiku bombardiraju basevima. Kako kaže, od njih ne čujete ni stihove niti glazbu.
– Prije su svi pjevali uživo, a danas je samo galama da se pokriju svi ti nedostaci. Kao klasični muzičar odgojen sam na akustičnim principima, a ne na elektronskim. Bilo je i u moje doba elektronske muzike, ali vrlo malo. Sjećam se kada sam 1970. godine svirao na biennaleu, ali mi smo bježali od koncerata elektroničke glazbe jer je to bilo iritantno, pojasnio je ovaj umirovljenik koji i danas svira.
Što nam je sve rekao ovaj profesor u mirovini možete pogledati u videu ispod:
