Vatrogasac Nikša Pandža ima 50 godina staža: ‘Čim sam otišao u mirovinu, došao sam volontirati u splitski Sindikat umirovljenika’
Splitska podružnica Sindikata umirovljenika jedna je od najaktivnijih u Hrvatskoj. Tome je tako zahvaljujući ljudima koji tamo nesebično volontiraju, a među njima je i zamjenik Nikša Pandža. Umirovljeni vatrogasac s 50 godina radnog staža u starosnu mirovinu otišao je prije dvije godine. Odmah se stavio na raspolaganje SUH-u, jer život želi provesti pomažući drugima. Uostalom, takav mu je bio i posao. Ovaj 68-godišnjak ugostio nas je i ispričao kako se bore za bolji položaj umirovljenika te koje sve aktivnosti nude svojim članovima.
Nikša Pandža, zamjenik splitske podružnice SUH-a | Mirovina.hr
Kada spomenemo sindikat umirovljenika, mnoge starije osobe pomislit će: ‘Ma, oni ionako ne mogu ništa promijeniti’. Da to ipak nije tako, svjedoče brojne inicijative i promjene koje su one iznjedrile kroz godine, ali i pojedinci koji bez naknade u takvim sindikatima rade. Među njima je i ekipa splitske podružnice Sindikata umirovljenika Hrvatske, predsjednica Asja Tomin i njezin zamjenik Nikša Pandža koji nas je srdačno ugostio u njihovim prostorijama u Splitu.
Potpisi na rivi: Mladi su potpisivali za svoje ‘babe’
Dok je Tomin ove godine dobila povelju ‘Srce sindikalne solidarnosti’ koju Savez samostalnih sindikata Hrvatske dodjeljuje za izuzetan doprinos razvoju sindikalnog pokreta, s nesebičnim srcem pohvaliti se može i Pandža. Nakon što je prije dvije godine, nakon pola stoljeća radnog staža, svoj radni vijek završio kao vatrogasac, premda nema malu mirovinu, odmah se na raspolaganje stavio splitskom SUH-u. Baš nedavno upravo je on na terenu skupljao potpise za inicijativu ‘Veće mirovine odmah’ o kojoj više možete pročitati ovdje. Na razini Hrvatske skupljeno je više od 33.000 potpisa. Brojka je solidna, ali s obzirom na broj od 1,2 milijuna umirovljenika, moglo je i bolje.
– Mi smo zadovoljni, nije moglo bolje, jer smo potpise skupljali sami kao Sindikat umirovljenika. Ljudi su razočarani. Kada sam skupljao potpise, rekli su mi da smo trebali ići u prosvjede, ali ovo je puno bolje po meni. Ljudi prosvjede zazivaju, ali onda na njih ne dolaze. Neki shvaćaju kao sramotu pojaviti se na prosvjedu, tako da, pitanje je bi li ih se pojavilo eto tih 33.000. Nije zatvorena opcija neke prosvjedne šetnje, skupa, ako se ovi naši zahtjevi iz peticije ne usvoje. S druge strane, umirovljenici su masovno nezadovoljni mirovinama, opravdano. Mladi ljudi su potpisivali za svoje ‘babe’, ali i stariji da njihovim unucima bude jednog dana bolje, kaže 68-godišnji Nikša Pandža.
Radio kao vatrogasac u zračnoj luci 40 godina
Njegov početak u SUH-u i više je nego plemenit. Čim je otišao u starosnu mirovinu, došao je i pitao trebaju li pomoć. Svoje resurse otvoreno je i nesebično stavio na raspolaganje. Kada bi tako svatko od sebe pošao, imali bi kudikamo bolji svijet.
– Volim osmisliti svoj život, a ne da budem samo u kući i šećem po rivi. Želim svoje slobodno vrijeme dati za nekoga i nešto drugo. Bio sam 40 godina vatrogasac na aerodromu i imam ukupno 50 godina radnog staža, u kojima je pet godina beneficija i pet godina rada u građevinarstvu. S mirovinom sam zadovoljan. Kada nas netko pita što mi kao sindikat možemo napraviti, mogu samo krenuti od svog primjera. Naime, Sindikat umirovljenika zaslužan je što se umirovljenima prema posebnim propisima, kao i nama vatrogascima, vratilo deset posto ranijeg umanjenja mirovina. Nisu tu samo povlašteni, nego mnogi koji su radili teške i po život opasne poslove, priča nam Nikša.
Vlada treba ukinuti ugovore o dosmrtnom uzdržavanju
Osvrće se na promjene koje se tiču ukidanja alimentacije djedovima i bakama za unuke, jer oni koji su plaćali prema sudskim odluka od prije, moraju plaćati i dalje. Samo novi slučajevi, kaže, bit će oslobođeni, ali starije građane, upozorava, u potpunosti treba osloboditi od tog nameta. Najviše ga pak smetaju zlouporabe zakona o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju.
– Igra riječi između doživotnog i dosmrtnog uzdržavanja mnoge je ljude dovela na ulicu, jer ljudi jednostavno ne znaju razliku, odnosno ne znaju da bez imovine ostaju odmah čim potpišu dosmrtno uzdržavanje. Tako je jedan čovjek kćerki ustupio stan, ona se automatski uknjižila, posvađali su se, prodala je stan i otac i majka su završili na cesti. Takvih slučajeva ima jako puno i Hrvatskoj i Vlada je te štetne ugovore o dosmrtnom uzdržavanju trebala ukinuti, a ne samo ograničavati na broj sklopljenih takvih ugovora, gorljivo objašnjava Nikša.
Dotaknuli smo se i udjela mirovine u plaćama, gdje još uvijek kasnimo za europskim prosjekom. Prosječna mirovina od oko 500 eura nedostižna je mnogima, a opet nedovoljna. Ipak, Pandža smatra da su ljudi, kada dođu u neke godine, puno skromniji. S druge strane, moraju se pristojno prehraniti, a ne da se to svodi na kruh i mlijeko. Gdje je tek neka dodatna vrijednost, poput kazališne predstave ili putovanja. Upravo ovdje svoj obol daje i splitska podružnica SUH-a koja prednjači po broju organiziranih putovanja za svoje članove. Tako su nedavno za praznik rada išli na slapove Krke, ulaz je taj dan bio besplatan, mogao se pojesti besplatno i grah pa je prijevoz bio jedini trošak.
‘Želim svoj život provesti pomažući drugima’
– Svibanj nam ima najveći broj putovanja. Nakon Krke, idemo u Ogulin, a nakon toga Baćinska jezera s dva autobusa, koliko nas je bilo na Krki. Umirovljenike vodimo i u toplice u susjednu BiH nekoliko puta godišnje. Aktivnih je 350 do 400 članova. Članarina je deset eura godišnje i od toga novca funkcioniramo, plaćamo najam, popravljamo računalo i slično. Sve što ovdje vidite su donacije, a svi radimo volonterski. Drago mi je kada nas pohvale za naš rad, ali spremni smo i na kritike, jer kako se kaže, sto ljudi, sto ćudi. Nekad me pitaju što to meni treba jer imam solidnu mirovinu, ali želim svoj život dokle traje provesti pomažući drugima. Na kraju krajeva i moj posao je bio takav, kaže Nikša Pandža.
Želja mu je da ljudi ostanu i rade u Hrvatskoj, ali da bude bolje mladima pa će tako biti bolje i starijima. Inflacija je napravila svoje pa si i onaj koji ima kakvu-takvu mirovinu, odlazak na večeru sa supružnikom može priuštiti eventualno za godišnjicu braka. S druge strane, starije generacije njeguju rad, rade i kad ne rade, po cijele dane pa tako i u mirovini. Upravo zato se bore za bolja prava i položaj umirovljenika kroz SUH-ovu središnjicu i na lokalnoj razini. Splitsko područje s podružnicama vrlo je aktivno pa tako održavaju i godišnje sportske igre u rujnu. Sve je to izvrsna prilika za ostati aktivan, a ne sam kod kuće strahovati u neimaštini od budućnosti. Svakog mjeseca organiziraju i ples u jednom restoranu u Splitu s večerom po prihvatljivim cijenama, uz brojne popuste koje kao umirovljenici ostvaruju.
