Unatoč svim nedaćama, baka Vlasta se još uvijek smije: “Kupujem tost za dvije kune”
Vlasta je radila jako puno tijekom svojeg života i sada, kada bi trebala uživati u mirovini, ona jedva spaja kraj s krajem. Nailazi na probleme gdje god se okrene, ali još uvijek se bori. U slobodno vrijeme slika i trudi se usrećiti druge.
Vlasta (79) u povratku iz ribarnice Foto: Barbara Jurišić/Mirovina.hr
Vlasta (79) imala je jako težak život. Bila je tajnica stožera u Zagrebu za vrijeme Domovinskog rata, tri puta deložirana iz stana, jako dugo bila bez lipe. Sada u mirovini i dalje jedva sklapa kraj s krajem zbog nagomilanih računa i stana u jako lošem stanju. Unatoč svemu, ona i dalje ne skida osmijeh s lica.
Bivši muž triput ju je deložirao iz stana
“Prije mirovine sam bila frizerka. Završila sam zanat, radila, udala se, jedno dijete. I onda sam, kad je počeo rat, bila tajnik stožera skoro sedam godina. Premda su rekli tri godine, ali sam još onda dobila i administraciju. Mislim, puno sam pridonijela tome, dobila sam spomenicu Domovinskog rata koja mi ničemu ne koristi” – govori nam Vlasta uz smijeh.
Ispričala nam je o svojoj borbi sa bivšim mužem zbog čijeg ponašanja i dalje ima probleme.
“Bila sam deložirana iz stana tri puta od bivšeg muža tu u Zagrebu. Borac sam bila, vratila sam se natrag u stan. On Vam je otišao kod druge žene, razveden od osamdesete, tamo je bio šest godina. On je bio vlasnik. Onda sam se ja jako borila i postala vlasnica stana. Dvadeset i jednu godinu, bez i jedne lipe da ne izgubim stan. I onda sam iza toga, malo na placu prodavala tekstil. Mala mirovina, jako oskudna. Tjerali su me van iz stana, kredit stana imam 1.800 kuna, a 2.400 imam mirovinu, s tim da se bivši muž poslije vratio u stan i drapao mi je papire pošto je stan na moje ime. Računi su mi se nakupili veliki i ovrhe velike. To je jako gorak život, al’ sam se borila” – ponosno nam govori.
Stan joj je u lošem stanju već deset godina.
“Evo, baš sam danas došla, tamo gdje stanujem, rolete uopće ne mogu dizati od dvije i dvanaeste. Svaki put kad je bio sastanak stanara, čim su se javili problemi, ja sam govorila “ljudi, sad će otkup stana, zgrada će nam propasti”… Evo, sad je već dvije i dvadeset druga. Meni u špajzu curi voda zbog stanara iznad koji si je napravio wc. Ja sad tamo imam s jedne strane plijesan, a s druge strane zida je mokro. Susjeda gore ruje, kopa sve što ne treba, nemaš mira više u stanu. U zgradi, susjed sa susjedom ne razgovara” -govori nam baka Vlasta.
“Nemam novaca, kupovala sam tost za dvije kune”
Upoznala nas je i s time kako živi s malom količinom novca koji joj ostane od mirovine. Rekla nam je što radi u slobodno vrijeme.
“Život Vam je jako težak. I ta skupoća. Ja sam si sad htjela, mislila sam si za 20 kuna srdelice uzet. Ma kakvi, nema srdelica. Nego ima onih po 30, 40, 80, 100 kuna, pa ja si to ne mogu priuštiti. Ali je sad i vodostaj, pa ih nema ni za uloviti. Evo sad sam kruh kupila nakon 7 ili 8 mjeseci. Ja sam, kako nemam novaca, kupovala tost za dvije kune. Rok trajanja mu je par dana, ja ih uzmem pet ili šest komada. Tako kruha masti fino, ja volim mast i onda si lijepo stavite na to kiseli krastavac i to si pojedete. I tak živite. U slobodno vrijeme ja ovako sama sebi slikam. Nikad mi nije dosadno. Pravim gnomove, one velike patuljke, znate? Radim tako sitne gluposti. Imam dvije curice u zgradi, pa njima ovako neku sitnicu napravim.”
Mladima želi poručiti:
“Nek’ si svi budu dobri. U zgradi, susjed sa susjedom, nitko s nikim nije dobar. Ne poznamo se u zgradi, a ne znam zašto. Prije smo se, tri ulaza, svi družili, smijali i bili su ti sastanci. Potres kad je bio ovaj, susjed iznad mene je uzeo dijete i otišao u tramvaj. Umjesto da smo svi izlazili organizirano po troje ili nešto” – rekla nam je.
Dodala je još kako bi bilo lakše da su se poznavali. Tako bi bili organiziraniji.
