Umirovljenik Tomislav (66): ”Auto registriram tako što još uvijek idem raditi u istu firmu”
Umirovljenik Tomislav (66) radio je u Kombinatu Belišće na papirnatim strojevima. Radi i u mirovini na istom radnom mjestu i, zahvaljujući tome, uštedi dovoljno za registraciju svojeg vozila. Zbog male mirovine, ne može se baviti sa stvarima s kojima bi htio.
Tomislav (66) u Belišću
(Barbara Jurišić/Mirovina.hr)
Prije mirovine 66-godišnji Tomislav nije radio ništa osim onoga što je bilo vezano za posao ili održavanje kuće. Neko vrijeme se bavio karateom, ali je prestao kad je započela pandemija korone. Sada se bavi vrtlarstvom. U vrtu ima sve ono osnovno, a savjete o uzgoju nalazi na YouTubeu. Iz hobija uzgaja feferone. Teško preživljava sa svojom mirovinom i, samo zahvaljujući radu u mirovini, može registrirati auto.
Prešao s elektronike na vrtlarstvo pa sadi iz potrebe
“Prije mirovine sam bio instrumentalac u Kombinatu Belišće na papirnim strojevima. Bio sam, uglavnom, cijelo vrijeme u tome. I kad nisam bio u firmi, razmišljao sam o firmi i tako. Nisam nešto drugo posebno radio. Imao sam neke radove po kući, normalno, popravci i ovako. Bavio sam se pod stare dane karateom i sad sam prestao kako je korona počela. Tako sam prestao trenirati. Prešao sam s elektronike na vrtlarstvo. Imam neki salaš mali na kojem imam vrt i ja tamo sadim i proučavam. U vrtu su biljke koje imam iz potrebe; krumpir, luk, papriku, mrkvu, peršin, bundevice. Uzgajam i feferone, ali oni su mi više, ovako, neki hobi” – priča gospodin Tomislav.
Vrt je, kaže, skupo imati. Da bi se dobio dobar urod, treba davati biljci ono što joj treba, što košta sve više i više. Kaže kako je ključno imati bunar jer se, bez navodnjavanja, teško može išta uzgojiti i kako je prošle godine bilo dva mjeseca bez kapi kiše. Savjete i upute za uzgoj biljaka nalazi na YouTubeu jer, kako kaže, tamo su mnogi stručnjaci koji objašnjavaju sve u detalje. Nikad mu se nije dogodilo da su ta videa bila u krivu.
“Svake godine mi je sve gore i gore…”
“Svake godine mi je sve gore i gore, iako imam ja želje razne i to sve sada otpada. Volio bih se baviti sa svačim, ali to sve košta i molim Boga da se ne pokvari neki uređaj ili nešto. Najveće mi je opterećenje i auto zbog registracije. Molim Boga da se nešto ne pokvari, iako ga puno ne koristim, samo za neke potrebe. Imam prikolicu i kad idem u vrt, to mi treba da povezem nešto. Auto registriram tako što još uvijek idem raditi u istu firmu gdje sam bio, u istu stolicu sjednem po ugovoru o radu. Jednom mjesečno ili dva puta me pozovu kad imaju neko planirano stajanje gdje se treba nešto popraviti. To si sve stavljam na stranu i tako, preko cijele godine, zaradim za registraciju auta ”- objašnjava umirovljenik Tomislav.
Skromno je živo i ranije. Povremeno si je mogao priuštiti neki alat, ali već jako dugo si to ne može priuštiti. On i žena, kaže, kupuju i plaćaju samo osnovno. Do sada je sve bilo na granici preživljavanja, ali stanje postaje sve gore i gore. Situacija u svijetu, ističe, neizvjesna je zbog krize i raznih bolesti te ne može ništa reći mladima, stoga je teško bilo što prognozirati.
