Umirovljenik iz Čapljine ispred svoje kuće ima više od 1,2 tona agruma, a na berbu je pozvao i novinare
Umirovljenik Ante Vrankić iz Trebižata pokraj Čapljine ispred svoje kuće ima vrt, lozu, masline, šipak, ali i agrume. Samo prošle godine je ubrao 1,2 tona mandarina i naranča, dok je ove godine urod bio još i bolji. Kako bi se pohvalio, ali i zahvalio na promociji, na završnu je berbu Ante pozvao i novinare, a otkrio je kako je u dva navrata skoro ostao bez svojeg uroda.
Ipak, njegovi agrumi mu nisu ovako dobro rodili odjednom jer ih ovaj umirovljenik u vrtu ima više od četrdeset godina. Priznaje kako mu naranče i mandarine odlično rađaju, dok recimo klementine i grejp nemaju toliko izdašan plod, ali Ante se ne predaje. Ako i vi imate višak mandarina, ovdje možete vidjeti recept za sirup od mandarina.
Skoro je ostao bez svojih agruma i to u dva navrata
Sve je krenulo 1982./1983. godine kada je Ante sadnice dobio od prijatelja iz Opuzena. Ipak, nije sve uvijek išlo kako treba pa je u dva navrata, 2005. i 2012. godine led napravio popriličnu štetu i mislio je kako se njegove naranče neće oporaviti, ali one su ga pozitivno iznenadile.
– Nakon ovog posljednjeg leda 2012. mislio sam da su naranče gotove. One mogu dva, tri jutra izdržati temperature do -10 stupnjeva, dok mandarine sorte zorica mogu i do -14, ali kratko, nekoliko jutara. Kao i 2005. godine, u pomoć su mi ponovno priskočili prijatelji iz Opuzena, lijepo su porezali oštećene grane i stabla i sada ponovno imam i naranče – petnaestak stabala i mandarine – stotinjak stabala. Nisu one ništa rizičnije od drugih kultura, recimo, dođe tuča i uništi lozu i druge usjeve na otvorenom, tako je i kod agruma. Ako bude jaki mraz, pravilo je – njeguj i za godinu-dvije ponovno ćeš brati plodove, otkrio je ovaj umirovljenik za Večernji.ba.
Njegove agrume prodaje jedna gospođa
Ante je dodao i kao on ne prodaje svoje plodove, već ima dogovor s jednom gospođom. Na ovaj način ne mora odlaziti na tržnicu, a agrume isporučuje po dogovoru.
– Sklopio sam dogovor s jednom gospođom koja je, sada već prošle sezone, plasirala moju kompletnu proizvodnju. To me je oslobodilo odlazaka na tržnicu i uvjeravanja nepovjerljivih kupaca u kvalitetu robe. Počeli smo s trešnjama, nastavili sa stolnim grožđem, a završili s mandarinama i narančama. Ona bi meni uvečer ostavila gajbe i rekla koliko i što treba ubrati za sutra, ja sam to poštovao i posao je išao “kao po loju”. Jako sam zadovoljan upravo zbog te prodaje na kućnom pragu, rekao je aktivni umirovljenik.