Umirovljenik Ivan (70) se s mirovinom od 3.700 kn morao odreći brojnih stvari, a pita se što je s onima koji imaju manje
Ivan (70) ima 40 godina staža. Radio je u drvnoj industriji i u gradskoj čistoći, a sada nema nikakve obveze. Nekoliko puta dnevno prošeće te ponekad sretne neko poznato lice. Prije je često posjećivao stadion Gradski vrt, no toga se morao odreći. Nije mu dosadno, kaže, no moglo bi biti i bolje.
Ivan (79) u Osijeku | Foto: Barbara Jurišić/Mirovina.hr
‘Nije mi dosadno, ali moglo bi biti i bolje’
Umirovljenik Ivan (70) je, kao i svi, radio veliki dio svojega života. Sada živi sam te nema nikakve obveze. Ujutro ode i kupi što mu treba, a nekoliko puta dnevno prošeće i gleda svijet oko sebe.
– Bio sam u radnom odnosu kao i svi normalni ljudi. Bio sam u drvnoj industriji. Onda sam prešao u komunalno poduzeće Čistoća. Skupio sam 40 godina staža. Sada nemam nikakve obaveze. Ujutro odem i nabavim što trebam, prošetam prijepodne, popodne i tako. Imam i neke prijatelje, bivše kolege, svaki dan sretnem nekog i tako. Nije mi dosadno, ali moglo bi biti i bolje, rekao je gospodin Ivan.
Došlo je takvo vrijeme da nitko nikog ne treba, kaže. Nema nikakve zanimacije osim šetnje, ali putem vidi svega. Prije je često posjećivao stadion Gradski vrt, ali, otkako je u mirovini, morao se odreći svega što mu nije bilo nužno za život. U takvoj državi se živi i tome nema lijeka.
Njemu samom nije lako s mirovinom od 3,700, ali se brine što je s onima koji nisu sami i imaju manje
– Mirovina mi je 3.700 kn. Mogu živjeti nekako s njom. Supruga mi je preminula i sam sam. Supruga je u Sloveniji imala sedam godina i četiri mjeseca staža i od njene mirovine sam dobio dio. S tim dijelom mi je 3.700 kn mirovina. Kakvih mirovina ima, puno manjih, još sam i dobar. To je umjetnost dok izvučeš, ali što je s onima koji imaju 1.500 ili 2.000 kn mirovinu i još su oboje živi? Ma ne znam. Ako je samo jedno u mirovini, a oboje su tu, to je onda puno veći problem, a takvih je puno, zaključio je umirovljenik Ivan.
Nije znao što više reći. Mladi bi se trebali uhvatiti škole i rada kako bi u mirovini imali više. U šetnjama viđa mlade stalno na terasama i u kafićima te smatra kako to baš nije pametno. Ne želi puno uaziti u to jer smatra kako svatko zna svoje te kako svatko kroji svoju sudbinu.
