Umirovljenik Gero (74): ‘U mirovini sam aktivan, a imam koze, zečeve, mali salaš i baščicu’
Gero (74) se kroz život bavio brojnim stvarima. Započeo je kao upravitelj kupališta te se, nakon posjedovanja trgovine i prijevozne tvrtke, bavi sa svojim životinjama. Nema mu dražeg od činjenice da ga njegove životinje vole i prate. Od njih nema neke zarade te to radi isključivo iz ljubavi prema njima.
Gero (74) na svojem salašu
(Barbara Jurišić/Mirovina.hr)
Umirovljenik Gero je završio višu turističku školu, no njegovo zanimanje nema nikakvih poveznica s njegovom zanimacijom. U mirovini, on uzgaja koze i zečeve na salašu i ima jedan mali vrt.
– Završio sam višu turističku i radio sam u Bizovačkim toplicama kao upravitelj kupališta i na recepciji. Poslije smo 90-ih godina, supruga i ja, otvorili trgovinu i imali smo dvije trgovine. Kad smo završili s time, otvorio sam prijevoz kamionom i kombijem. Ja sam vam svaštarija, ispričao nam je gospodin Gero.
O životinjama se ne brine zbog novca
– U mirovini sam aktivan. Imam koze, zečeve, mali salaš i baščicu. Kada imate životinje, to je cijelo vrijeme briga i obaveza hranjenja, zatvaranja, otvaranja. Radim s njima sam. Ne radim to zbog novca jer od toga nemam nikakve koristi. Moraš im kupovati hranu i sve što im treba. Da budem iskren, nisam ni na nuli, već sam u minusu. Čovjek jako puno vremena i izgubi. Ti svaki dan tamo ideš, i kad ti je milo i kad ti nije milo, jer životinja je živo biće, ispričao je umirovljenik Gero.
Najdraže mu je, naravno, kad ojari mlado, ali voli i kada primijeti da se životinja navikla na njega. To zna kada ga životinja počne pratiti, bilo da se radi o psu, kozi ili zecu. Smatra kako se ljudi, uglavnom, vežu za pse i mačke te da nisu imali priliku vidjeti koliko mile mogu biti ostale životinje.
S obzirom da je radio brojne stvari, upitali smo ga za savjet
Objasnio je kako čovjek ne može znati što mu budućnost nosi te kako osoba ne može znati odgovara li joj nešto dok ne proba. Pogotovo sa situacijom na tržištu i u svijetu, pod stresom su mladi ljudi koji odlučuju što će raditi u svojem životu.
– Teško je dati neki pametan savjet. Uz ovo iskustvo i neka predviđanja koja danas imam… Vrlo teško se odlučiti. Unuka se treba odlučiti za srednju školu. Ona ne može znati što će joj trebati, s čim će se zaposliti i tako dalje. To je neka misija i nitko ne može biti pametan. Tek kad uđete u neki posao, možete shvatiti je li on za vas ili nije. Čovjek može krenuti u nešto i tek tada shvati da ga to ne ispunjava. Osobno, danas ne bih išao na ono što sam ja radio, završio je umirovljenik Gero.
